Mali ratni dnevnik- Stjepan Tomaš

Mali ratni dnevnik
                                        Stjepan Tomaš

          

             Bilješka o piscu(najvažnije): Stjepan Tomaš rođen je 2. siječnja 1947. godineu Novoj Bukovici (pokraj Slatine). Živi i radi u Osijeku. Piše isključivo prozu. Za djecu i odrasle. Za odrasle je napisao sedam knjiga,a za djecu niz radio-igara te četiri romana:Moljac i noćni čuvar-Školska knjiga, Zagreb  1975. ; Dobar dan,tata-Mladost, Zagreb,1987.; Halo, ovdje komandosi- Mladost, Zagreb, 1991.; Moj tata spava s anđelima- Mladost, Zagreb,1992. Za roman „Dobar dan, tata“ dobio je republičku nagradu „Grigor Vitez“.

                                                                       

             Rečenice koje su me ražalostile: „ -A gdje je tvoj tata?

Šutjela je kao da joj postavljam teška pitanja. Onda me pogleda i reče:- Moj tat spava s anđelima.“(citat sa strane 34)

Ražalostile me ova rečenica jer je Mirtici umro tata, a ona je to tako dražesno  prikazala.

„- Cvijeto-pozvao me tata(bio je malo ozbiljan)-mama i ja odlučili smo da te sa školom  „Dobriša Cesarić pošaljemo u Pinkafeld...-Oblizao je suhe usne, zastao u govoru.“ (citat sa strane 51)

Tužan mi je odlazak Cvijete u stranu zemlju bez roditelja.

      Dijalog: „-Ratni izvjestitelj!-iznenadio se tata. -Ti si gori od Hamingwaya.

Još sam i veći od njega-zavidio je čika Mirko ratnom izvjestitelju i piscu.“(citat sa strane 41)

Pripovijedanje: „Sjedili smo za stolom i ručali. Začulo se zvonce na ulaznim vratima i mama je pošla da otvori.“ (citat sa strane 41)

Opisivanje: „Usput smo promatrali razrušene kuće zagledajući dvorišta kroz srušene ograde. Krovovi su stršali bez crijepa kao kosturi bez mesa. Na prozorima su umjesto stakala plastične folije, zategnute i mutne. Ispred svake druge kuće je poveća hrpa razbijenog crijepa, cigle, građevinskog otpada-svega onoga što je prije nekoliko dana bila kuća, dom. Ispred njih izgorjeli automobili.“ (citat sa strane 102)

Monolog: „Ali zašto bi baš mene pogodila-glasno je razmišljao tata.“(citat sa strane 14)

          Vrsta: dječji roman pisan u obliku dnevnika

          Tema: rat iz djevojčičinog pogleda

           Vrijeme radnje:1991./1992. Godina

      Mjesto radnje:Osijek, Pinkafeld

       Cvijeta:-visina: „Sjetila sam se crtica povučenih na okviru vrata uz koja me tata često postavljao prateći zorno moj rast(mami sam već do uha dorasla).“(citat sa strane 61)

-razred/godine: „Svakog dana strepim hoću li čuti da je oštećena i škola „Anka Butorac“ u koju idem. U VI. b.“(citat sa strane 10.)

-mudra,pametna: „Uvjeravao me da u višecjevni bacaš raketa stane 40 raketa,a ja sam tvrdila 32. Osam raketa u četiri reda. Dječak je pa misli da me može svemu naučiti.“ (citat sa strane 38) 

-čega se sve boji: „Strah me ozonskih rupa,slabo građenih atomskih centrala, radioaktivnog otpada, bolesnih šuma, luđaka koji nu minutu do dvanaest neće stati.“(citata sa strane 119)

-ekolog u duši: „Jučer-i prekjučer bio je dan Zemlje. Draga mi je Zemlja(ekolog sam u duši), ali nema joj spasa-tako zaključujem poslije svake emisije gospođe Šeparović“(citat sa strane 119)

-ne voli povijest: „Učim povijest. Ne volim povijest. Volim književnost i engleski jezik i studirat ću jedno ili drugo, ako Bog da(i mama). Ona želi da njezina Cvijeta bude liječnica...“ (citat sa strane 121)

-izjelica: „Debela sam. A debela sam jer volim jesti. Osobito volim slatkiše i čokolade. Sjednem pred televizor i pojedem čitavu tablu.“ (citat sa strane 124)

O NJEZINIM RODITELJIMA

Pesimist/optimist: „ On je pesimist, mama je optimist. Za čašu dopola ispunjenu vodom tata bi rekao da je u njoj ima dopola vode, a mama da polovica nedostaje.“ (citat sa stran 108)

-što rade: „Moj tata je prosvjetni inspektor, a mama farmaceutkinja. Oboje ujutro odlaze na posao, pa ostajem sam. Mama naziva telefonom svakih pola sata iz ljekarne pa joj moram obećati da ću na svaki znak zračne opasnosti (o općoj da i ne govorim) sići u podrum“ (citat sa strane 10)

             Fabula: uvod: zakašnjela školska godina

      zaplet:roditelji kažu Cvijeti da ide u Pinkafeld

      vrhunac zapleta: Cvijeta ide u Pinkafeld

      rasplet: Cvijeta se vraća u Osijek

      kraj: „U Osijeku je već danima zaglušujuća tišina...“ (citat sa strane 133)

            Osnovna misao: Rat je najgore što se čovjeku može dogoditi. On nije rješenje problema, niti svađa. U       ratu sve propada.

              Moj dojam: Svidjela mi se ova knjiga bez obzira što me rastužila. Prikazuje rat baš kakav je i bio;sve tužne stvari (odlazak u drugu zemlju, odgođenje školske godine itd.)