Mali ratni dnevnik- Stjepan Tomaš

Mali ratni dnevnik
                                        Stjepan Tomaš

          

             Bilješka o piscu(najvažnije): Stjepan Tomaš rođen je 2. siječnja 1947. godineu Novoj Bukovici (pokraj Slatine). Živi i radi u Osijeku. Piše isključivo prozu. Za djecu i odrasle. Za odrasle je napisao sedam knjiga,a za djecu niz radio-igara te četiri romana:Moljac i noćni čuvar-Školska knjiga, Zagreb  1975. ; Dobar dan,tata-Mladost, Zagreb,1987.; Halo, ovdje komandosi- Mladost, Zagreb, 1991.; Moj tata spava s anđelima- Mladost, Zagreb,1992. Za roman „Dobar dan, tata“ dobio je republičku nagradu „Grigor Vitez“.

                                                                       

             Rečenice koje su me ražalostile: „ -A gdje je tvoj tata?

Šutjela je kao da joj postavljam teška pitanja. Onda me pogleda i reče:- Moj tat spava s anđelima.“(citat sa strane 34)

Ražalostile me ova rečenica jer je Mirtici umro tata, a ona je to tako dražesno  prikazala.

„- Cvijeto-pozvao me tata(bio je malo ozbiljan)-mama i ja odlučili smo da te sa školom  „Dobriša Cesarić pošaljemo u Pinkafeld...-Oblizao je suhe usne, zastao u govoru.“ (citat sa strane 51)

Tužan mi je odlazak Cvijete u stranu zemlju bez roditelja.

      Dijalog: „-Ratni izvjestitelj!-iznenadio se tata. -Ti si gori od Hamingwaya.

Još sam i veći od njega-zavidio je čika Mirko ratnom izvjestitelju i piscu.“(citat sa strane 41)

Pripovijedanje: „Sjedili smo za stolom i ručali. Začulo se zvonce na ulaznim vratima i mama je pošla da otvori.“ (citat sa strane 41)

Opisivanje: „Usput smo promatrali razrušene kuće zagledajući dvorišta kroz srušene ograde. Krovovi su stršali bez crijepa kao kosturi bez mesa. Na prozorima su umjesto stakala plastične folije, zategnute i mutne. Ispred svake druge kuće je poveća hrpa razbijenog crijepa, cigle, građevinskog otpada-svega onoga što je prije nekoliko dana bila kuća, dom. Ispred njih izgorjeli automobili.“ (citat sa strane 102)

Monolog: „Ali zašto bi baš mene pogodila-glasno je razmišljao tata.“(citat sa strane 14)

          Vrsta: dječji roman pisan u obliku dnevnika

          Tema: rat iz djevojčičinog pogleda

           Vrijeme radnje:1991./1992. Godina

      Mjesto radnje:Osijek, Pinkafeld

       Cvijeta:-visina: „Sjetila sam se crtica povučenih na okviru vrata uz koja me tata često postavljao prateći zorno moj rast(mami sam već do uha dorasla).“(citat sa strane 61)

-razred/godine: „Svakog dana strepim hoću li čuti da je oštećena i škola „Anka Butorac“ u koju idem. U VI. b.“(citat sa strane 10.)

-mudra,pametna: „Uvjeravao me da u višecjevni bacaš raketa stane 40 raketa,a ja sam tvrdila 32. Osam raketa u četiri reda. Dječak je pa misli da me može svemu naučiti.“ (citat sa strane 38) 

-čega se sve boji: „Strah me ozonskih rupa,slabo građenih atomskih centrala, radioaktivnog otpada, bolesnih šuma, luđaka koji nu minutu do dvanaest neće stati.“(citata sa strane 119)

-ekolog u duši: „Jučer-i prekjučer bio je dan Zemlje. Draga mi je Zemlja(ekolog sam u duši), ali nema joj spasa-tako zaključujem poslije svake emisije gospođe Šeparović“(citat sa strane 119)

-ne voli povijest: „Učim povijest. Ne volim povijest. Volim književnost i engleski jezik i studirat ću jedno ili drugo, ako Bog da(i mama). Ona želi da njezina Cvijeta bude liječnica...“ (citat sa strane 121)

-izjelica: „Debela sam. A debela sam jer volim jesti. Osobito volim slatkiše i čokolade. Sjednem pred televizor i pojedem čitavu tablu.“ (citat sa strane 124)

O NJEZINIM RODITELJIMA

Pesimist/optimist: „ On je pesimist, mama je optimist. Za čašu dopola ispunjenu vodom tata bi rekao da je u njoj ima dopola vode, a mama da polovica nedostaje.“ (citat sa stran 108)

-što rade: „Moj tata je prosvjetni inspektor, a mama farmaceutkinja. Oboje ujutro odlaze na posao, pa ostajem sam. Mama naziva telefonom svakih pola sata iz ljekarne pa joj moram obećati da ću na svaki znak zračne opasnosti (o općoj da i ne govorim) sići u podrum“ (citat sa strane 10)

             Fabula: uvod: zakašnjela školska godina

      zaplet:roditelji kažu Cvijeti da ide u Pinkafeld

      vrhunac zapleta: Cvijeta ide u Pinkafeld

      rasplet: Cvijeta se vraća u Osijek

      kraj: „U Osijeku je već danima zaglušujuća tišina...“ (citat sa strane 133)

            Osnovna misao: Rat je najgore što se čovjeku može dogoditi. On nije rješenje problema, niti svađa. U       ratu sve propada.

              Moj dojam: Svidjela mi se ova knjiga bez obzira što me rastužila. Prikazuje rat baš kakav je i bio;sve tužne stvari (odlazak u drugu zemlju, odgođenje školske godine itd.)

Waitapu-Joža Horvat

Joža Horvat
                      Waitapu

Bilješka o piscu( najvažnije ): Romanopisac,autor drama, publicist i svjetski moreplovas Joža Horvat rođen je 10. ožujka  1915. godine u Kotoribi u Međimurju.Školovao se u Kotoribi u Zagrebu, studirao je na zagrebaškom Filozovskom fakultetu. Godine 1941. otišao je u partizane. Nakon Drugog svj.  rata, zajedno s Miroslavom Krležom i Vjekoslavom Kalebom uređivao je književni časopis „Republika“. Suvremeni klasik Joža Horvat kao profesionalni književnik živi u Zagrebu i Gorskom kotaru. Knjige su mu prevedene na ruski, poljski, češki, slovenski, svlovački, mađarski i esperanto. Umro je 26. listopada 2012. godine u Zagrebu.

1.       Opisivanje: „ Modrina vode, talasanje boja. Tamne doline valova i kreste u vječitoj ljupkoj igri. Vunasti oblaci  u visinama. Ponad valova let morskih lastavica, a na nebu kruže dugorepi faetoni. Rumenilo obzorja, raskoš jutra!“

Pripovijedanje:  „ Nekoć u davna ,davna vremena, bilo je to prije tisuću i sedam godina,kada još nije postojala crta na moru, nije postojala Waitapu.“ (citat sa strane 22)

Dijalog:  „ -Boloto...?Što je bilo s njim?                                                                                                                                                                                  -Boloto...? Ti još pitaš što je bilo s njim? Tbe ne zanimaju ni bogovi, ni čudovišne nemani, već Boloto? Dobio je Boloto što je zaslužio! Nestao je zauvijek u ognju i dimu, spržen gromovima, uništen mržnjom i kletvom bogova.“ (citat sa strane 25)

Monolog: „ Da li se iza one crte nalazi beskrajno talasasto more ili postoje neki otoci, neki ljudi, neka naselja? Je li s onu steanu Waitapu uistinu neprikosnoveno obivialište podvodnih bića, morskih duhova, vila, nemani i bogova, kao što tvrdi vrač? Ili...? (citat sa strane 19)

2.       Gl. Lik: Iteo-poštuje vrača, vjeruje mu: „Mora li se njemu baš sve vjerovati? Mora! Tefoto je vrač, on zna sve, sve može, njemu se mora vjerovati.“ (citat sa strane 13)

-nije ga briga za tuđe mišljenje o Parani: „ Baš Itea briga za brbljarije. On će i danas odnijeti starcu ribu i ne samo ribu. Veoma često odnese mu i dio svog utrška, ponešto mesa, poneko voće i tada blaguju zajedno.“ (citat sa strane 15)

-voli Orohivu: „ To što je sada doznao da mu je baka bolesna, još većma uznemiri Itea. Od svog roda samo je nu imao. Orohiva je vodila brigu o njemu, prala mu rublje, krpala jedra i djeću. Koliko se puta Iteo nahranio kod nje, prenoćio, odmorio, a sad...?“ (citat sa strane 64)

-sve što zna naučio ga je otac: „ Otac...! Sve što Iteo umije, naučio ga je Ruru. Onog jutra kad je posljednji put isplovio, baš na ovu istu Rotonjgu, zabranio je Iteu da ga prati.“

-izgled: „ Oči su ti sjajne kao buseri u crnim školjkama na dnu mora. Usne su ti rumene kao cjetovi na koraljnom sprudu!“ (citat sa strane 149)

-poznavao je Paranovu kuću i put: „ Iteo je poznavao svaki kamen, svaki cvijet na ovoj stazi. Znao je da će se uskoro s lijeve strane naići tri krupna stabla krušnog drva i odmah zatim pojavit će se koliba, piroga, Parana...! (citata sa strane 114)

-radoznao: „ Ide tek toliko da baci pogled, da baci samo jedan pogled, jedan jedini pogled s onu stranu...da zadovolji radoznalost, da smiri srce. ( citat sa strana 118-119)

3.       Vrsta: mit/bajka/roman

4.       Tema:Dječakova želja/san za odlaskom/prelaskom Waitapu-a(planinskog lanca koji se smatra granicom). Smije li se granica prijeći?

5.       Vrijeme radnje:neodređeno                                                                                                                                                                                                                                                                      Mjesto radnje:ocean,pristanište, Paranina kuća...

6.       Parana-mudar,pazi na Itea: „ Dovezao sam te ovamo i čekao da dođeš k sebi. Naloćio sam vatru, ispekao ribu , kad ogladniš, bit će...Lijepo što si oživio!“ (citat sa strane 43)

-izgled: „ Kao i uvijek, glava mu je pokrivena šeširom ispletenim iz pandovih niti. Šešir ukrašen vijencem od raznobojnih školjaka koje su prijačile vjetru da ga odnese. Ispod oboda žmirkala su dva siva zamagljena oka. Oko tamnih, blijedih usnica, ugnijezdio se smiješak koji se nikad nije gubio. Tijelo mršava. Košćato.

Ne sjeća se da na njemu ikad vidio košulju. Vječito bos. Nosio je samo hlače čije bi nogavice zasukao do koljena“ (citat sa strane 43)

-brižan: „Iteo je zagrnut tapom,plaštem satkanim ok beskrajnih biljnih vlakana, kou mi je donio Parana da ga zaštiti od noćnih kukaca.“ (citat sa strane 44)

Tefoto(vrač):- ulijeva strah u kosti: „Pomisao na Tefota izobliči mu lice.“ (citat sa strane 62)

-ljudi ga se boje: „ Dječak je znao što slijedi. Slijedi stravičan, nepodnošljiv Tefotov ples. Ne, to Iteo neće preživjeti.“ (citat sa strane 112)

7.       Fabula: Uvod:  Iteov san za odlaskom na Waitapu.

Zaplet:Parana Itea priprema za put.

Vrhunac zapleta: Iteo odlazi na Waitapu

Završetak: Iteo upoznaje Hinu- Paraninu kćer

8.       Osnovna misao: Svaki čovjek koji ima svojih životnih želja i snovami uspije ih ostvariti postaje potpuno zadovoljan svojim životom.

9.       Moj dojam: Najviše su mi se u ovoj knjizi svidjele Paranine priče Iteu, o Hini, o Wa i Tapu...

Priče iz davnine - Ivana Brlić-Mažuranić

 Priče iz davnine                           
                     Ivana Brlić-Mažuranić 

Bilješka o piscu(najvažnije):Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. travnja 1874.godine u Ogulinu od oca Vladimira,tadašnjeg državnog odvjetnika, i majke Henriete,rođene Bernath. U Ogulinu je živjela od šeste godine. Zbog očeve službe sele se u Zagreb. Školovala se uglavnom privatno.Umrla je 21. rujna 1938. godine.

                                   

                                           Ribar Palunko i njegova žena
1.  a)onomatopeja-„Još Palunku u ušima šum morski i pustopašnina smijeh Morskih Djevica...“ (citat sa   strane 35)

b)epitet-morski (žal),zlatna (jabuka),mali (Vlatko),mladom(mjesecu)...

c)personifikacija-„Kroz pećinu je puštati ne mogu,jer mi danas valja velo more dići-odvrati strašna zmija.“(citat sa strane 42)

d)usporedba-„Napelo se na vjetru jedro,ko jedna jabuka,a žena uhvatila tvrdom rukom za kormilo.“(citat sa strane 48)

e) kontrast-početak:Palunko usamljen i nesretan/kraj:Palunko ima ženu i dijete i sretan je bez obzira što nema novca i materijalnog bogatstva

2.  Vrsta:bajka

3. Tema:Palunkova želja za srećom i bogatstvom

4. Vrijeme radnje:davnina

    Mjesto radnje:morsko dno,more,špilje...

5.Osnovna misao:Često ne vidimo pravu sreću koja stoji ispred nas jer smo zaboravili gledati srcem.

6.Moj dojam:Svidjela mi se ova priča jer ima puno lijepih misli i poučnih poruka.

                            Sunce Djever i Neva Nevičica

1.      peronifikacija:“...te se odmah sunce dosjetilo.“  (citat sa strane 174.)

2.      kontrast: mlina i mlinarica-zli,uzimaju pola plate siromašnima/Neva Nevičica-dobra,draga,ne uzima ništa za svoj rad

3.      epitet: maleni (mlin), ledeno (jezero), boso (siroče)

4.      usporedba: „Zato je i nazvali Neva Nevičica, a ona bila prekrasna i uvijek nasmijana kao vedar dan. (citat sa strane 165)

5.      preneseno značenje:Sunce-zvijezda/Sunce u priči prikazuje lik koji te navodi na pravu stvar

6.      Vrsta:bajka

7.      Tema:djevojčica ode s princem u njegovo kraljevstvo, ali joj stižu problemi

8.      Vrijeme radnje:davnina

Mjesto radnje:mlin,dvori Oleha Bana

9.      Karakterizacija likova: Neva Nevičica-prekrasna: „Zato je i nazvali Neva Nevičica, a bila ona prekrasna i uvijek nasmijana kao vedar dan.“ (citat sa strane 165.)

Dobrodušna i uvijek spremna pomoći: „-Vrati se,bako, sutra kad budem sama. Samljet ću ti    žito bez plate.“

 

 Mokoš-pokvarena: „-Al  jao si ga onomu koji joj se zamjeri jer bijaše vrlo pakosna.

10.Fabula: Uvod: mlinar i mlinarica,baka dolazi u mlin i susreće Nevu Nevičicu

                   Zaplet:princeza gubi ključeve,a Neva Nevičica susreće Oleha Bana

                   Vrhunac zapleta: carevna stiže s vojskom u dvore Oleha Bana

                   Završetak:dobra strana pobjeđuje, te Neva Nevičica i Oleh Ban održe svatove

11.Osnovna misao: Ne čini zlo drugima jer će ti se vratiti.

12.Moj dojam: Ova bajka mi se svidjela zbog borbe dobra i zla. Svidio mi se lik Neve Nevičice   zbog njezinih osobina.

*citati sa stranica izvučeni su iz knjige "Priče iz davnine" Mladost,Zagreb 1974.