subota, 9. studenoga 2013.

Iz velegradskog podzemlja Vjenceslav Novak

1.       Bilješka o piscu: Vjenceslav Novak rođen je u Senju 1859., gdje je završio osnovnu školu. U Zagrebu je završio učiteljsku školu i jedno vrijeme službovao kao učitelj u rodnom gradu odakle je i otišao studirati glazbu na Muzičku akademiju u Pragu. Po povratku iz Praga zapošljava se kao učitelj glazbe nčiteljskoj školi u Zagrebu. Imao je veliku obitelj koju je teško uzdržavao od slabe učiteljske plaće, a uz to se i razbolio od tuberkuloze, tada neizlječive bolesti- Umro je u Zagrebu 1905. u četrdeset i šestoj godini života.

             Značajnija djela: Podgorske pripovijetke, Nezasitnost i bijeda, Iz velegradskog podzemlja, Dva                                                                                                                                                  svijeta, U glib, Majstor Adam, Tino Dorčić...
2.       Vrsta djela: socijalna pripovijetka
3.       Tema: život radnika Mike i gubitak njegove vljene kćeri, kojeg je on sam izazvao svojim pijanstvom
4.       Likovi: Mika- vanjski izgled(fizička karakterizacija) : „... crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku. Po grubom, na sve strane iskrpanom odijelu vidi se da čovjek pripada radničkom staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odijela naslagao mu se snijeg, ali on ne mari. (str. 56.)
-          Voli Evicu: „- Evice...- rekao je tiho, uzeo joj malo, vruću ručicu ručicu i priljubio je k svojim ustima.  – Tko je tebe, zlato? ...Otac te nije tukao... Ne daj Bog! Tebe otac najvoli, pa kako bi te tukao? Ali onu dvojicu... no čekaj samo, vidjet češ ti kako ću ja njih još danas izmlatiti. A tebe... Kako bih ja kad si ti moja mala, pametna mezimica? Gle, što je tebi otac donio... sve tebi, a onoj dvojici ništa. Za njih batinu. (str 67.)
-          Socijalna karakterizacija Mike: „ Eto, moram za večeru kupiti barem dvije desetice kruha i svakomu barem malu kobasicu po četiri novčića, jer nijesu djeca ni u podne dobila nego komadić kruha, izim Mateka koji sa školskom djecom  dobiva objed (...) Eto tako je nama Mika.“ (str. 58)

Karakterizacija Jankića: „ Nato je Jankić, koji je dosjetljiv čovjek...“ (str. 57.)
-          Jankić uništava Miku: „- Jankić, sad će biti dosta, mogli bismo kući. Jer ja ga već ćutim u glavi. A nato je rekao Jankić: - Znaš li što Mika? Ja ću zvati još po litre pa ćemo je ispiti i zdravlje gospodina kad nas je on uputio kako se štedi...“ (str. 59.)
5.       Dijalog: „ – Razbojnik si... Surov si i prost kao što nijedan od tvojih drugova. Jer i drugi se opiju... Pogriješe, ali se i skruše. A ti... fuj! Sramte bilo!
-          Šuti!“ (str. 63.)
Monolog: „ ...pomislio je Mika: „Neka bude u slavu Božju... i da mati Božja dade zdravlje mojoj Evici...“ (str. 66.)
Opisivanje: „ Neugodna je ulica svojim blatom i svojom reskom vlagom. Sad pravo prija toplo obiteljsko gnijezdo i ugodno društvance uz razgovor kojemu nema kraja. „ (str. 56.)
Pripovijedanje: „ Juče su se on i taj Jankić raspilili i rascijepali nekomu gospodinu hvat drva i dobili za to pet kruna. Kad im je taj gospodin isplatio zaslužbu, stao ih je važno poučavati kako ne bi bilo pametno da sam pođu u gostionicu, nego da kupe za obitelj večeru, a ostatak da spreme kao prištednju.“ (str. 57.)
6.       Usporedba: „ Gdjekada trgu mu se ramena kao od uzdaha koji hoće da provali iz prsiju.“ (str. 57.)

Kontrast: „Neki od prolaznika zanimali se se tim prizorom i smijali se shvaćajući očevidno s komične strane pijanoga čovjeka. A drugi su pomagali Slovaku sabirati rastresenu robu i digli ga nekako na noge.“ (str. 57.)

Epiteti: mali okrugli (šešir), dobra (volja), topla (soba), topli (prostor), pametna (mazimica), krvava (pjena)

7.       Ideja djela: Loše navike mogu nam promjeniti život.


8.       Dojam o djelu: Svidjelo mi se ovo djelo jer je realno. Mika je alkoholičar, a uz to još i otac. On jako voli svoju kćer Evicu i stalno govori da je ona njegova mezimica. Stalno joj kupuje poklone i to mi je jedina stvar koja mi smeta u ovoj knjizi, to što Mika kupuje Evičinu ljubav umjesto da ju zasluži. Posebno mi se sviđa lik Lucije jer je ona rekla doktoru da je Evica pala niz stepenice kada je nosila drva umjesto da mu je rekla istinu da ju je Mika pretukao. Miki je bilo žao što ju je pretuka i nije si to mogao oprotiti i nije mogao vjerovati da je to učinio. Posebno mi se sviđaju stilska izražajna sredstva u knizi jer su vrlo slikovita: „ ... i najednom ugasila se kao svjećica...“ (str. 68.)