1.
Izdavač,
godinja izdanja, ilustrator: Biblioteka Vjeverica, 1990. g., Radovan Devlić
2.
Bilješka
o piscu: Damir Miloš je rođen 1954. godine u Opatiji. Osnovnu školu i dio
srednje završio je u istom gradu, a u Zagrebu je studirao. Nakon studija radio
je u Centru SUVAG s djecom oštećena sluha. Napisao je dva romana: Pogled grada
i SE. Drame: Zarobljenici slobode, Suncokreti i Otkidanje krila. Napisao je i
tekst za slikovnicu Snježni kralj.
3.
Književni
rod: epika
Književna
vrsta: roman, mislim da nije dječji jer ga mogu i odrasli pročitati i
naučiti mnogo J
4.
Tema:
dječak uči kako pronaći i razlikovati boje, ali je to preneseno značenje da on
traži smisao života
5. U kojem je licu pripovjedač? Navedi
primjer. Objasni što se time postiže.
Pripovjedač je u prvom licu. „Hodajući
prema školi mislio sam kako je to skupa pomalo neobično.“ (str. 58.)
„Žurio sam puteljkom prema šumi.“ (str.
48.)
Pripovjedačem u prvom licu se postiže
bliskost s radnjom.
6. Koji pripovjedni oblik prevladava u romanu.
Primjer.
U ovom romanu prevladavaju dijalozi iako
ima i puno pripovjedanja.
„- Zašto vam nisu pomogli kad ste pali?
-Nemaju vremena.
- A zašto vam se nisu smijali. Vi ste pali
vrlo smješno.
- Nemaju vremena...“ (str. 105.)
7. Navedi nekoliko dijaloga koji su ti bili
zanimljivi i objasni svoj izbor.
„- Ja ne razlikujem boje!- gledam što će
sada reći.
-Ja
ne razlikujem crvenu, žutu, zelenu, plavu i sve druge boje. Niti jednu.
(...)
-
Kako siva?! Pa ona je crvena?!- čudi se ona.
-
Ja vidim samo sivu boju, i sve druge boje vidim
kao da su sive. Razumiješ?- govorim polako.
-
Pa ti onda ne razlikuješ boje?!
-
Pa to ti ja neprestano govorim!- napokon.“ (str.
83-84.)
Zanimljiv mi je ovaj dijalog jer dječak napokon priznaje djevojčici
(svojoj princezi) da on ne razlikuje boje.
„- Čekajte... Hoćemo li sutra razgovarati?
On sluša, trese glavom... i reče:- Ne dječače. Proći će dosta vremena do
našeg ponovnog susreta... Dosta vremena.
Htio sam plakati, ali bilo bi bolje da kažem nešto pametno, nešto što će
ga zadržati:
-
Kad ćemo se ponovno vidjeti?
-
Kad saznaš zašto je pravi klaun tužan klaun. Kad
to saznaš, dođi ponovno u šumu.“ (str.97.)
Ovaj dijalog mi je jedan od najtužnijihdijaloga u romanu. Nisam mogla
vjerovati da se starac i dječak rastaju.
8. Navedi primjer i za ostale stvaralačke
tehnike.
Pripovijedanje: „ Ali čim je ušao u njegov
san, uhvatili su ga dva čovjeka i taj
spavač. Uhvatili su ga i vezali lancima. U grlo mu lijevali vodu sve dok se njegova vatra nije potpuno
ugasila. Tako okovanog odvukli su ga u kamion pa u zoološki vrt. Prodali su da.
Kad su odlazili, mahali su mu s mnogo novaca u ruci i vikali da kaže i drugim
zmajevima gdje oni spavaju, da ih u ovom gradu jedva čekaju...“ (str. 102.)
Monolog: „ Dobro, spavat ću koliko budem
mogao. Vidim da mu nije lako.“ (str. 103.)
Opisivanje: „ Soba u kojoj je spavao taj
čovjek izgledala je vrlo lijepo. Namještaj blistavih boja, na podu veliki
debeli prostirač... Zastori su bili navučeni preko prozora, a u kutu je rasla
velika zelena biljka.“ (str. 103.)
9. Je li fabula sažeta ili razgranata?
Mislim da je fabula sažeta jer uz jedan
događaj nema puno popratnih radnji i nema puno događaja od kojih se može
složiti razgranata fabula. Također, sažetu fabulu možemo očitati i u malom
broju likova i o svakom liku neznamo puno.
10. Jeste li ikad prolazeći pored šarenih
cirkuskih šatora pomislili kako žive ljudi kojima je cirkus dom? Imaju li djeca
cirkusanata svoje sobe? Kako izgleda njihov dnevni boravak? Kuhinja?
Nikada nisam išla u cirkus ili prolazila
pokraj nekog, ali sada kada sam čitala ovu knjigu razmišljala sam o tome. Mora
da im je teško kada se moraju stalno seliti, nigdje se ne zadržavaju dugo.
Mislim da djeca cirkusanata nemaju svoju sobu. Dok sam litala knjigu sam zamišljala
dječakovu sobu samo plahtom odvojenu od ostatka šatora. Zamišljala sam njihov
dnevni boravak kao jednu skromnu sobu koja nije odvojena od kuhinje. Imala je
jedan trosjed i jednu fotelju. Imala je i mali televizor i jedan stolić koji se
nalazio u sredini sobe. Kuhinju sam također zamišljala vrlo skromno. Štednjak,
ormarići i sve potrebno za jedan ručak. Nasred kuhinje nalazio se kuhinjsku
stol na kojemu su jeli.
11. Kako bi izgledao tvoj svijet da ne vidiš
boje?
Mislim da bi bilo vrlo teško. No ipak bih
prepoznala neke boje, na primjer- more je plavo, trava zelena. Tada bi mi bila
vrlo važna stvar upoznati nekog čovjeka kao što je starac da me može naučiti
kako prepoznati boje. Ne bih mogla ni crtati jer ne bih mogla prepoznavati
boje.
12. Najprije svojim riječima, a potom služeći
se navodima iz knjige napravi karakterizaciju Bijelog klauna i starca.
Starac je bio vrlo mudar. On je pomogao
dječaku naći boje iako ih on ne vidi.Bio je i vrlo prijateljski nastrojen jer
je pomogao dječaku iako ga nije znao.
„ Dok sam ležao, razmišljao sam i o starcu.
On je mudar, on će se sigurno dosjetiti da sam ja bolestan i da me zbog toga
nema u šumi. Ipak sam se malo čudio što mi nije poslao nikakav lijek. On
sigurno zna kojim se biljkama najbolje liječi prehlada. Ali, meni je već bilo
mnogo boje.“ (str. 88.)
„Starac me pohvalio, a on ne laže.“ (str.
39.)
„-
Ti sigurno ne razlikuješ boje?
-
Da- rekao sam veselo iako je to tužno, ali
pomislio sam da će mi on pomoći da ih nađem.
-
Dobro, dobro, dječače. Pođi ti sad svojoj kući
pa za dan, ili dva prošetaj ovim putem. Ja ću biti ovdje i možda ću ti
objasniti kako se traže boje.“ (str. 12.)
Dječak (Bijeli klaun) se jako brzo vezao za starca. On je
također vrlo mudar i pametan. No iako je „klaun“ on ne prepoznaje boje.
„ Možete li sada
zamisliti kolika je moja tuga kad vam kažem da ja ne razlikujem boje?! Da... ja
ne vidim boje! (...) Meni je sve sivo... sivo... to su moje boje.“ (str. 7.)
„-Nije dobro kad je čovjek vrlo znatiželjan i uzbuđen.“ (
str. 21.)
„Pred nastup mama me odjenula u bijeli kostim. Rekla je da
je to stari običaj, da se klaun na svoj prvi nastup odjene sav u bijelo...“ (
str.. 89.)
„Iz svog malog kovčega izvadio sam ogledalo, plavu boju i na
svom obrazu nacrtao duboku plavu suzu. Pogledao sam se. Da, eto to mi je još
nedostajalo... Od tog dana hodam svijetom, gledam ljude i čudim se. A priča se
da će Bijeli klaun hodati sve dok oko njega ne budu živjeli sretni ljudi.“ (
str. 111.)
13. Opis djevojčice iz romana:
Ona izgleda kao svaka druga djevojčica, ali
je za tog dječaka posebna. Ona je kćer krotitelja tigrova. Kada joj je mama
kupila novu haljinu na crvene ruže jedan ju je tigar napao i slomila je ruku.
Dječak ju je posjećivao i donosio joj cvijeće. Čak joj je i rekao da je on
daltonist. Ona to isprva nije mogla shvatiti, ali bilo joj je svejedno ako je
drugačiji.
„Izgleda kao svaka druga djevojčica, samo
što je mnogo ljepša. Ima dugu kosu, a ljudi govore da ima bistre oči. To je
točno, još nikada nije imala mutne, ili prljave oči. Dok je bila mala, gledala
je lijevim okom ulijevo, a desnim udesno.“ (str. 15.)
„- Ti misliš da ja tebe volim?- netko je
rekao, ali sigurno onda.
-
Da...- ne znam kako sam imao hrabrosti to reći,
ali sigurno jer je istina (...)
-
Da, ja tebe volim...“ ( str. 44.)
14.
Zmaj
je nestvaran lik. On komunicira s dječakom u njegovim snovima. On se uvijek
želi tući i boriti, i uvijek govori dječaku da mu je ukrao i ozljedio princezu.
Zman je kao njegovo „drugo ja“. On mu pomaže riješiti njegove probleme i
gdjegod dječak otiđe zmaj će ići s njim.
15.
Mislim da je ideja romana da prihvaćamo ljude koji su drugačiji od nas.
16.
Kritika
modernog društva: „Rekao je samo to da ljudi trče na sve strane ne bi li
zaradili što više novaca. Kad zarade
mnogo novaca, tada više ne moraju trčate jer kupe automobile. Onda jure
automobilom na posao. Automobilom mogu još brže zaraditi novac. Tako to traje
sve dok ne ostare, ili dok im se ne dogodi prometna nesreća. Poslije toga leže
u bolnici, ili kod kuće, jer su vrlo stari, i misle kako su cijelog svog života
nekamo žurili, a nigdje nisu stigli.! (str. 106.)
17.
Sviđa mi se ova knjiga jer opisuje život nekoga
tko nije isti kao drugi. Sviđa mi se i kritika modernog društva. Najviše mi se
sviđao trenutak kada su si dječak i djevojčica priznali da se vole i kada si je dječak nacrtao duboku, plavu suzu
i postao potpuna osoba.