Bijeli klaun - Damir Miloš

1.       Izdavač, godinja izdanja, ilustrator: Biblioteka Vjeverica, 1990. g., Radovan Devlić

2.       Bilješka o piscu: Damir Miloš je rođen 1954. godine u Opatiji. Osnovnu školu i dio srednje završio je u istom gradu, a u Zagrebu je studirao. Nakon studija radio je u Centru SUVAG s djecom oštećena sluha. Napisao je dva romana: Pogled grada i SE. Drame: Zarobljenici slobode, Suncokreti i Otkidanje krila. Napisao je i tekst za slikovnicu Snježni kralj.

3.       Književni rod: epika

Književna vrsta: roman, mislim da nije dječji jer ga mogu i odrasli pročitati i naučiti mnogo J

4.       Tema: dječak uči kako pronaći i razlikovati boje, ali je to preneseno značenje da on traži smisao života

5.       U kojem je licu pripovjedač? Navedi primjer. Objasni što se time postiže.

Pripovjedač je u prvom licu. „Hodajući prema školi mislio sam kako je to skupa pomalo neobično.“ (str. 58.)

„Žurio sam puteljkom prema šumi.“ (str. 48.)

Pripovjedačem u prvom licu se postiže bliskost s radnjom.

6.       Koji pripovjedni oblik prevladava u romanu. Primjer.

U ovom romanu prevladavaju dijalozi iako ima i puno pripovjedanja.

„- Zašto vam nisu pomogli kad ste pali?

-Nemaju vremena.

- A zašto vam se nisu smijali. Vi ste pali vrlo smješno.

- Nemaju vremena...“ (str. 105.)

7.       Navedi nekoliko dijaloga koji su ti bili zanimljivi i objasni svoj izbor.

„- Ja ne razlikujem boje!- gledam što će sada reći.

  -Ja ne razlikujem crvenu, žutu, zelenu, plavu i sve druge boje. Niti jednu.

                            (...)

-          Kako siva?! Pa ona je crvena?!- čudi se ona.

-          Ja vidim samo sivu boju, i sve druge boje vidim kao da su sive. Razumiješ?- govorim polako.

-          Pa ti onda ne razlikuješ boje?!

-          Pa to ti ja neprestano govorim!- napokon.“ (str. 83-84.)

Zanimljiv mi je ovaj dijalog jer dječak napokon priznaje djevojčici (svojoj princezi) da on ne razlikuje boje.

„- Čekajte... Hoćemo li sutra razgovarati?

On sluša, trese glavom... i reče:- Ne dječače. Proći će dosta vremena do našeg ponovnog susreta... Dosta vremena.

Htio sam plakati, ali bilo bi bolje da kažem nešto pametno, nešto što će ga zadržati:

-          Kad ćemo se ponovno vidjeti?

-          Kad saznaš zašto je pravi klaun tužan klaun. Kad to saznaš, dođi ponovno u šumu.“ (str.97.)

Ovaj dijalog mi je jedan od najtužnijihdijaloga u romanu. Nisam mogla vjerovati da se starac i dječak rastaju.

8.       Navedi primjer i za ostale stvaralačke tehnike.

Pripovijedanje: „ Ali čim je ušao u njegov san, uhvatili su ga dva čovjeka  i taj spavač. Uhvatili su ga i vezali lancima. U grlo mu lijevali vodu  sve dok se njegova vatra nije potpuno ugasila. Tako okovanog odvukli su ga u kamion pa u zoološki vrt. Prodali su da. Kad su odlazili, mahali su mu s mnogo novaca u ruci i vikali da kaže i drugim zmajevima gdje oni spavaju, da ih u ovom gradu jedva čekaju...“ (str. 102.)

Monolog: „ Dobro, spavat ću koliko budem mogao. Vidim da mu nije lako.“ (str. 103.)

Opisivanje: „ Soba u kojoj je spavao taj čovjek izgledala je vrlo lijepo. Namještaj blistavih boja, na podu veliki debeli prostirač... Zastori su bili navučeni preko prozora, a u kutu je rasla velika zelena biljka.“ (str. 103.)

9.       Je li fabula sažeta ili razgranata?

Mislim da je fabula sažeta jer uz jedan događaj nema puno popratnih radnji i nema puno događaja od kojih se može složiti razgranata fabula. Također, sažetu fabulu možemo očitati i u malom broju likova i o svakom liku neznamo puno.

10.   Jeste li ikad prolazeći pored šarenih cirkuskih šatora pomislili kako žive ljudi kojima je cirkus dom? Imaju li djeca cirkusanata svoje sobe? Kako izgleda njihov dnevni boravak? Kuhinja?

Nikada nisam išla u cirkus ili prolazila pokraj nekog, ali sada kada sam čitala ovu knjigu razmišljala sam o tome. Mora da im je teško kada se moraju stalno seliti, nigdje se ne zadržavaju dugo. Mislim da djeca cirkusanata nemaju svoju sobu. Dok sam litala knjigu sam zamišljala dječakovu sobu samo plahtom odvojenu od ostatka šatora. Zamišljala sam njihov dnevni boravak kao jednu skromnu sobu koja nije odvojena od kuhinje. Imala je jedan trosjed i jednu fotelju. Imala je i mali televizor i jedan stolić koji se nalazio u sredini sobe. Kuhinju sam također zamišljala vrlo skromno. Štednjak, ormarići i sve potrebno za jedan ručak. Nasred kuhinje nalazio se kuhinjsku stol na kojemu su jeli.

11.   Kako bi izgledao tvoj svijet da ne vidiš boje?

Mislim da bi bilo vrlo teško. No ipak bih prepoznala neke boje, na primjer- more je plavo, trava zelena. Tada bi mi bila vrlo važna stvar upoznati nekog čovjeka kao što je starac da me može naučiti kako prepoznati boje. Ne bih mogla ni crtati jer ne bih mogla prepoznavati boje.

12.   Najprije svojim riječima, a potom služeći se navodima iz knjige napravi karakterizaciju Bijelog klauna i starca.

Starac je bio vrlo mudar. On je pomogao dječaku naći boje iako ih on ne vidi.Bio je i vrlo prijateljski nastrojen jer je pomogao dječaku iako ga nije znao.

„ Dok sam ležao, razmišljao sam i o starcu. On je mudar, on će se sigurno dosjetiti da sam ja bolestan i da me zbog toga nema u šumi. Ipak sam se malo čudio što mi nije poslao nikakav lijek. On sigurno zna kojim se biljkama najbolje liječi prehlada. Ali, meni je već bilo mnogo boje.“ (str. 88.)

„Starac me pohvalio, a on ne laže.“ (str. 39.)

„-    Ti sigurno ne razlikuješ boje?

-          Da- rekao sam veselo iako je to tužno, ali pomislio sam da će mi on pomoći da ih nađem.

-          Dobro, dobro, dječače. Pođi ti sad svojoj kući pa za dan, ili dva prošetaj ovim putem. Ja ću biti ovdje i možda ću ti objasniti kako se traže boje.“ (str. 12.)

Dječak (Bijeli klaun) se jako brzo vezao za starca. On je također vrlo mudar i pametan. No iako je „klaun“ on ne prepoznaje boje.

 „ Možete li sada zamisliti kolika je moja tuga kad vam kažem da ja ne razlikujem boje?! Da... ja ne vidim boje! (...) Meni je sve sivo... sivo... to su moje boje.“ (str. 7.)

„-Nije dobro kad je čovjek vrlo znatiželjan i uzbuđen.“ ( str. 21.)

„Pred nastup mama me odjenula u bijeli kostim. Rekla je da je to stari običaj, da se klaun na svoj prvi nastup odjene sav u bijelo...“ ( str.. 89.)

„Iz svog malog kovčega izvadio sam ogledalo, plavu boju i na svom obrazu nacrtao duboku plavu suzu. Pogledao sam se. Da, eto to mi je još nedostajalo... Od tog dana hodam svijetom, gledam ljude i čudim se. A priča se da će Bijeli klaun hodati sve dok oko njega ne budu živjeli sretni ljudi.“ ( str. 111.)

13.   Opis djevojčice iz romana:

Ona izgleda kao svaka druga djevojčica, ali je za tog dječaka posebna. Ona je kćer krotitelja tigrova. Kada joj je mama kupila novu haljinu na crvene ruže jedan ju je tigar napao i slomila je ruku. Dječak ju je posjećivao i donosio joj cvijeće. Čak joj je i rekao da je on daltonist. Ona to isprva nije mogla shvatiti, ali bilo joj je svejedno ako je drugačiji.

„Izgleda kao svaka druga djevojčica, samo što je mnogo ljepša. Ima dugu kosu, a ljudi govore da ima bistre oči. To je točno, još nikada nije imala mutne, ili prljave oči. Dok je bila mala, gledala je lijevim okom ulijevo, a desnim udesno.“ (str. 15.)

„- Ti misliš da ja tebe volim?- netko je rekao, ali sigurno onda.

-          Da...- ne znam kako sam imao hrabrosti to reći, ali sigurno jer je istina (...)

-          Da, ja tebe volim...“ ( str. 44.)

14.   Zmaj je nestvaran lik. On komunicira s dječakom u njegovim snovima. On se uvijek želi tući i boriti, i uvijek govori dječaku da mu je ukrao i ozljedio princezu. Zman je kao njegovo „drugo ja“. On mu pomaže riješiti njegove probleme i gdjegod dječak otiđe zmaj će ići s njim.

15.   Mislim da je ideja romana da prihvaćamo ljude koji su drugačiji od nas.

16.   Kritika modernog društva: „Rekao je samo to da ljudi trče na sve strane ne bi li zaradili što više novaca. Kad zarade  mnogo novaca, tada više ne moraju trčate jer kupe automobile. Onda jure automobilom na posao. Automobilom mogu još brže zaraditi novac. Tako to traje sve dok ne ostare, ili dok im se ne dogodi prometna nesreća. Poslije toga leže u bolnici, ili kod kuće, jer su vrlo stari, i misle kako su cijelog svog života nekamo žurili, a nigdje nisu stigli.! (str. 106.)

17.   Sviđa mi se ova knjiga jer opisuje život nekoga tko nije isti kao drugi. Sviđa mi se i kritika modernog društva. Najviše mi se sviđao trenutak kada su si dječak i djevojčica priznali da se vole i  kada si je dječak nacrtao duboku, plavu suzu i postao potpuna osoba.