1.
Bilješka
o piscu: Dubravko Jelačić-Bužimski rođen je u Zagrebu 1848. Piše
pripovjetke, romane, drame, TV-serije... Bavi se kazališnom djelatnošću.
Značajnija djela su mu: Okus mesa, Sportski život letećeš Martina, Martin
protiv KGB i CIA, Balkanska mafija, Surove kazališne priče(pripovjetke)i Sjene.
2.
Književni
rod: epika
Književna
vrsta: roman za djecu i mladež
3. Pripovjedne tehnike:
Pripovjedanje: „Nasrnuli su kao
čitiri divlja pijetla, ali je mržnja i nakupljeni gnjev potjerao sučevog sina
za korake brže od ostalih. Dok je zamahivao rukom, Martinova se glava izmakla i
Bobova je ruka samo okrznula kosu i iz sve snage udarila u hrapav zid. Naletio
je na snažan, kao iz opruge izbačen udarac Martinove šake, koji mu je zatvorio
oko. Njegov se krik prolomio tihim i tamnim prostorom, kao kajotov urlik noći.
Pao je na koljena hvatajući drugom mlitavu šaku iz koje je kapala krv.
Istodobno se Martinovu glavu, leđa, trbuh i noge srušila kiša udaraca. I on je
pokleknuo pokušavajući se zaštititi rukama, ali je jedna od šest šaka uvijek
nalazila put do njega. Tad najednom začuje jaki muški glas koji je dopro iz
mraka u šetalištu iznad njihovih glava.“ (str. 92.-93.)
Opisivanje: „Krajolik je hitro promicao.
Kuće uz cestu, okružene vrtovima, prazna polja nakon jesenskih radova, s
gomilom vrana što skakuću oranicama. Zatim šume, gušće i rjeđe, s tragovima
guma na puteljcima. Nebo je bilo puno draguljastih, bijelih oblaka. Na autoputu
promet je bio gust i mumo njih fijukali su automobili i kamioni, ali čim su
skrenuli na sporednu cestu što je vodila u Malu Pisanicu, razrijedila su se i
vozila. Bilo je tu sad dosta traktora, bicikla, pa i konjskih zaprega. Sela su
se nizala jedna za drugim i s mnogih su dimnjaka vijugale tanke trake dima.
Nestalo je brežuljaka i blagih padina i pejsaž se pretvorio u močvarno tlo nad
kojim se mjestimice vukla i magla. Autobus se na usputnim stanicama posve
ispraznio.“ (str. 62.)
Dijalog: „-Moramo razgovarati.
Odmah! Imam ti puno toga reći.
Ona ga uhvati za ruku i krene stepenicama.
-Gdje ćemo razgovarati?
-Kod tebe?-zaprepasti se on. –U ovo doba?
Što će reći tvoji?
-Koji moji?- usnica joj zaigra u bolan
smješak.
-Kako koji?! Pa, mama i tata- još uvijek se
čudio Martin.
-Nema problema. Samo dođi. Nema ih.
-Otputovali su?
-Ne.“ (str. 13.)
Monolog: „Imala je 14 godina kad je
otišla“, mislio je gledajući njen pulover boje ciklame, ispod kojeg su se
nazirale ne više male grudi.“ (str. 15.)
„Da nije ljubomoran“ pomisli,“što ja saznajem
neke stvarko prije njega?“ „Nije ni crtani“, pomisli Martin, ali ništa ne reče,
već pogne glavu.“ (str.125.)
„Kako takva bluza može toliko koštati?Tko
toj djevojci daje toliku lovu?“mislio je Martin.“ (str. 133.)
4.
Dijalekt
je štokavski.
„- I što kažu?- upita muklo.
-
Znaju da je lažna i...i...
-
I?- nestrpljivo će Andrija.
-
Vele da ću zbog toga odgovarati.“ (str. 99.)
5.
Stilska
izražajna sredstva:
Kontrast: „Obrazi i nos bili su joj
hladni, ali su usne bile vrele.“ (str.81.)
Usporedba: „Stajao je među tim
skupocjenim modnim stvarnima kao znanstvenik u svojem laboratoriju između
epruveta i instrumenata.“ (str. 55.)
„Hladni zrak osvježio ih je kao mlaz vode.“
(str. 86.)
„Nasrnuli su kao četiri divlja pijetla.“
(str. 92.)
Epiteti: drvene (stepenice), prazne
(klupe), suhe (grane), tamna (prilika),plavi pramenovi), strmi (prolaz)
rasklimane (figure), otečeno (lice), razbijena (usna), hladno (lice), čudni
(prorez) (str. 90-94.)
Metafora: „ Njenim lijepim licem
sijevao je bijes...“ (str. 44.)
Preneseno značenje: „Sivi,
vjetroviti dan polako se gasio.“ (str. 76.)
„... a tad mu se sledi krv u žilama.“ (str.
81.)
„... a onda će taj telefonist zaplesati na
čavlima.“( str. 101.)
6.
a) Mislim da radnja u ovom djelu ide kronološkim
slijedom.
b)FABULA-uvod:
Martin čeka Veroniku i napokon ju vidi nakon godinu dana (str.8)
zaplet: Veronika
kaže Martinu da je njezin tata u zatvoru (str. 13.)
vrhunac: Martin
doznaje za sastanak u hotelu Internacional te odluči otići tamo
(str. 144.)
rasplet: Inspektor
Mirko ukiti članove Balkanske mafije (str. 155.)
kraj: Šimun Ivanić
govori cijelu priču i kako je završio u zatvoru (str. 161.-165.)
7.
a) glavni
lik
MARTIN
Vanjski opis: „Bio je visok, stegnut u crnu
kožnu vjetrovku, crne kožne samterne hlače i cipele s gumenim đonom. Iz cijelog tog crnila virilo je njegovo
bijelo lice.“ (str. 7.)
Snalažljiv: „- Što namjeravaš?
-Malo nam je vremena
ostalo. A čim donese taj spis, moraš mi ga potajno dati , a
njega zabaviti jedno pola
sata.
-Kamo ćeš otići?
-Do fotokopiraonice. Rade
do osam sati. Još sat vremena. Pristani na tulum.“ (str.
44.)
„Ono što je najviše voljela kod Martina
bila je njegova odlučnost s kojom se kretao u nepoznato. Od prvog trenutka kad
je saznao za njezinu nevolju, odlučio je nešto učiniti, u uvjerenju da će joj
nekako pomoći. Premda je sve ovo u što su se upustili bilo mračno i nejasno,
oni u silno željeli otkriti malu pukotinu kroz koju će se proliti svjetlo.“
(str. 61.)
b) sporedni
likovi: Veronika, Brend Telleman, Andrija Kradović, Pero Grdobina, Jakov
Vitasek, Kameni, Miško Lužan, djed, Bobo i Vladimir Smetljarević, inspektor
Mirko...
VERONIKA
„Bila je visoka, lijepo građena, a duge
noge u uskim trapericama i svijetloplavim čizmicama činile su je još višom.
Stajala je okrenuta leđim i gusta, svijetla kosa padala joj je preko ovratnika
bundice od bijelog sintetskom krzna.“
(str. 8.)
„Bila je lijepa, nježnih crta i velikih
zelenih očiju, premda su podočnjaci i izbočene jagodice davali izgled mršave
iscrpljenosti.“ (str. 10.)
„-Prvi studenog. Datum kada ima razloga da
ti netko kupi petnaest cvijeća. Bilo kakvih. Ja sam kupio ruže.
-Moj rođendan!-jedva izusti.“(str.12.)
JAKOV
VITASEK
„U fotelji uz sam ulaz sjedio je čovjek
duguljasta lica, tankih obrva i tankog, potkresanog brka. Bio je srednjeg rasta
i elegantno obučen. Drugom je rukom prinosio cigaretu ustima i uvlačio duboke
dimove. (...) Očima, sitnim i plašljivim povremeno bi zaokružio po cijeloj
prostoriji, a onda bi se nastavio igrati šeširom.“ (str. 98.)
„Na vratima se pojavi duguljasto, pomalo
uplašeno lice. I na tom je licu bio brk, ali tanak poput crne crte na usnicama,
a tanke su mu bile i obrve zbunjeno podignute uvis. Čovjek koji je bojažljivo
ušao bio je elegantno obučen, a u ruci je vrtio sivi šešir.“ (str. 149.)
8.
Dojam o djelu: Nije mi se svidjelo ovo djelo jer
misim da su dijalozi preknjiževno napisani i mislim da nitko ne priča sa svojim
prijateljem tako književno. Ne sviđa mi se i zato jer mislim da je radnja
predvidljiva i mislim da bi knjiga bila bolja da ima manje likova. Ne sviđa mi
se i zato jer se radnja kreće presporo i mislim da ima previše opisivanja koji
usporavaju radnju. Da ima više pripovijedanja, radnja bi bila napetija.
