Balkanska mafija- Dubravko Jelačić Bužimski

1.       Bilješka o piscu: Dubravko Jelačić-Bužimski rođen je u Zagrebu 1848. Piše pripovjetke, romane, drame, TV-serije... Bavi se kazališnom djelatnošću. Značajnija djela su mu: Okus mesa, Sportski život letećeš Martina, Martin protiv KGB i CIA, Balkanska mafija, Surove kazališne priče(pripovjetke)i Sjene.

2.       Književni rod: epika

Književna vrsta: roman za djecu i mladež

3.       Pripovjedne tehnike:

Pripovjedanje: „Nasrnuli su kao čitiri divlja pijetla, ali je mržnja i nakupljeni gnjev potjerao sučevog sina za korake brže od ostalih. Dok je zamahivao rukom, Martinova se glava izmakla i Bobova je ruka samo okrznula kosu i iz sve snage udarila u hrapav zid. Naletio je na snažan, kao iz opruge izbačen udarac Martinove šake, koji mu je zatvorio oko. Njegov se krik prolomio tihim i tamnim prostorom, kao kajotov urlik noći. Pao je na koljena hvatajući drugom mlitavu šaku iz koje je kapala krv. Istodobno se Martinovu glavu, leđa, trbuh i noge srušila kiša udaraca. I on je pokleknuo pokušavajući se zaštititi rukama, ali je jedna od šest šaka uvijek nalazila put do njega. Tad najednom začuje jaki muški glas koji je dopro iz mraka u šetalištu iznad njihovih glava.“ (str. 92.-93.)

Opisivanje: „Krajolik je hitro promicao. Kuće uz cestu, okružene vrtovima, prazna polja nakon jesenskih radova, s gomilom vrana što skakuću oranicama. Zatim šume, gušće i rjeđe, s tragovima guma na puteljcima. Nebo je bilo puno draguljastih, bijelih oblaka. Na autoputu promet je bio gust i mumo njih fijukali su automobili i kamioni, ali čim su skrenuli na sporednu cestu što je vodila u Malu Pisanicu, razrijedila su se i vozila. Bilo je tu sad dosta traktora, bicikla, pa i konjskih zaprega. Sela su se nizala jedna za drugim i s mnogih su dimnjaka vijugale tanke trake dima. Nestalo je brežuljaka i blagih padina i pejsaž se pretvorio u močvarno tlo nad kojim se mjestimice vukla i magla. Autobus se na usputnim stanicama posve ispraznio.“ (str. 62.)

Dijalog: „-Moramo razgovarati. Odmah! Imam ti puno toga reći.

Ona ga uhvati za ruku i krene stepenicama.

-Gdje ćemo razgovarati?

-Kod tebe?-zaprepasti se on. –U ovo doba? Što će reći tvoji?

-Koji moji?- usnica joj zaigra u bolan smješak.

-Kako koji?! Pa, mama i tata- još uvijek se čudio Martin.

-Nema problema. Samo dođi. Nema ih.

-Otputovali su?

-Ne.“ (str. 13.)

Monolog: „Imala je 14 godina kad je otišla“, mislio je gledajući njen pulover boje ciklame, ispod kojeg su se nazirale ne više male grudi.“ (str. 15.)

„Da nije ljubomoran“ pomisli,“što ja saznajem neke stvarko prije njega?“ „Nije ni crtani“, pomisli Martin, ali ništa ne reče, već pogne glavu.“ (str.125.)

„Kako takva bluza može toliko koštati?Tko toj djevojci daje toliku lovu?“mislio je Martin.“ (str. 133.)

4.       Dijalekt je štokavski.

„- I što kažu?- upita muklo.

  - Znaju da je lažna i...i...

  - I?- nestrpljivo će Andrija.

  - Vele da ću zbog toga odgovarati.“ (str. 99.)

5.       Stilska izražajna sredstva:

Kontrast: „Obrazi i nos bili su joj hladni, ali su usne bile vrele.“ (str.81.)

Usporedba: „Stajao je među tim skupocjenim modnim stvarnima kao znanstvenik u svojem laboratoriju između epruveta i instrumenata.“ (str. 55.)

„Hladni zrak osvježio ih je kao mlaz vode.“ (str. 86.)

„Nasrnuli su kao četiri divlja pijetla.“ (str. 92.)

Epiteti: drvene (stepenice), prazne (klupe), suhe (grane), tamna (prilika),plavi pramenovi), strmi (prolaz) rasklimane (figure), otečeno (lice), razbijena (usna), hladno (lice), čudni (prorez) (str. 90-94.)

Metafora: „ Njenim lijepim licem sijevao je bijes...“ (str. 44.)

Preneseno značenje: „Sivi, vjetroviti dan polako se gasio.“ (str. 76.)

„... a tad mu se sledi krv u žilama.“ (str. 81.)

„... a onda će taj telefonist zaplesati na čavlima.“( str. 101.)

6.       a) Mislim da radnja u ovom djelu ide kronološkim slijedom.

b)FABULA-uvod: Martin čeka Veroniku i napokon ju vidi nakon godinu dana (str.8)

                    zaplet: Veronika kaže Martinu da je njezin tata u zatvoru (str. 13.)

                    vrhunac: Martin doznaje za sastanak u hotelu Internacional te odluči otići tamo      

                                     (str. 144.)

                   rasplet: Inspektor Mirko ukiti članove Balkanske mafije (str. 155.)

                   kraj: Šimun Ivanić govori cijelu priču i kako je završio u zatvoru (str. 161.-165.)

7.       a) glavni lik

MARTIN

Vanjski opis: „Bio je visok, stegnut u crnu kožnu vjetrovku, crne kožne samterne hlače i cipele s gumenim đonom.  Iz cijelog tog crnila virilo je njegovo bijelo lice.“ (str. 7.)

Snalažljiv: „- Što  namjeravaš?

                    -Malo nam je vremena ostalo. A čim donese taj spis, moraš mi ga potajno dati , a 

                      njega zabaviti jedno pola sata.

                    -Kamo ćeš otići?

                    -Do fotokopiraonice. Rade do osam sati. Još sat vremena. Pristani na tulum.“ (str.          

                     44.)

„Ono što je najviše voljela kod Martina bila je njegova odlučnost s kojom se kretao u nepoznato. Od prvog trenutka kad je saznao za njezinu nevolju, odlučio je nešto učiniti, u uvjerenju da će joj nekako pomoći. Premda je sve ovo u što su se upustili bilo mračno i nejasno, oni u silno željeli otkriti malu pukotinu kroz koju će se proliti svjetlo.“ (str. 61.)

b) sporedni likovi: Veronika, Brend Telleman, Andrija Kradović, Pero Grdobina, Jakov Vitasek, Kameni, Miško Lužan, djed, Bobo i Vladimir Smetljarević, inspektor Mirko...

VERONIKA

„Bila je visoka, lijepo građena, a duge noge u uskim trapericama i svijetloplavim čizmicama činile su je još višom. Stajala je okrenuta leđim i gusta, svijetla kosa padala joj je preko ovratnika bundice od bijelog sintetskom krzna.“  (str. 8.)

„Bila je lijepa, nježnih crta i velikih zelenih očiju, premda su podočnjaci i izbočene jagodice davali izgled mršave iscrpljenosti.“ (str. 10.)

„-Prvi studenog. Datum kada ima razloga da ti netko kupi petnaest cvijeća. Bilo kakvih. Ja sam kupio ruže.

-Moj rođendan!-jedva izusti.“(str.12.)

JAKOV VITASEK

„U fotelji uz sam ulaz sjedio je čovjek duguljasta lica, tankih obrva i tankog, potkresanog brka. Bio je srednjeg rasta i elegantno obučen. Drugom je rukom prinosio cigaretu ustima i uvlačio duboke dimove. (...) Očima, sitnim i plašljivim povremeno bi zaokružio po cijeloj prostoriji, a onda bi se nastavio igrati šeširom.“ (str. 98.)

„Na vratima se pojavi duguljasto, pomalo uplašeno lice. I na tom je licu bio brk, ali tanak poput crne crte na usnicama, a tanke su mu bile i obrve zbunjeno podignute uvis. Čovjek koji je bojažljivo ušao bio je elegantno obučen, a u ruci je vrtio sivi šešir.“ (str. 149.)

8.       Dojam o djelu: Nije mi se svidjelo ovo djelo jer misim da su dijalozi preknjiževno napisani i mislim da nitko ne priča sa svojim prijateljem tako književno. Ne sviđa mi se i zato jer mislim da je radnja predvidljiva i mislim da bi knjiga bila bolja da ima manje likova. Ne sviđa mi se i zato jer se radnja kreće presporo i mislim da ima previše opisivanja koji usporavaju radnju. Da ima više pripovijedanja, radnja bi bila napetija.

Bijeli klaun - Damir Miloš

1.       Izdavač, godinja izdanja, ilustrator: Biblioteka Vjeverica, 1990. g., Radovan Devlić

2.       Bilješka o piscu: Damir Miloš je rođen 1954. godine u Opatiji. Osnovnu školu i dio srednje završio je u istom gradu, a u Zagrebu je studirao. Nakon studija radio je u Centru SUVAG s djecom oštećena sluha. Napisao je dva romana: Pogled grada i SE. Drame: Zarobljenici slobode, Suncokreti i Otkidanje krila. Napisao je i tekst za slikovnicu Snježni kralj.

3.       Književni rod: epika

Književna vrsta: roman, mislim da nije dječji jer ga mogu i odrasli pročitati i naučiti mnogo J

4.       Tema: dječak uči kako pronaći i razlikovati boje, ali je to preneseno značenje da on traži smisao života

5.       U kojem je licu pripovjedač? Navedi primjer. Objasni što se time postiže.

Pripovjedač je u prvom licu. „Hodajući prema školi mislio sam kako je to skupa pomalo neobično.“ (str. 58.)

„Žurio sam puteljkom prema šumi.“ (str. 48.)

Pripovjedačem u prvom licu se postiže bliskost s radnjom.

6.       Koji pripovjedni oblik prevladava u romanu. Primjer.

U ovom romanu prevladavaju dijalozi iako ima i puno pripovjedanja.

„- Zašto vam nisu pomogli kad ste pali?

-Nemaju vremena.

- A zašto vam se nisu smijali. Vi ste pali vrlo smješno.

- Nemaju vremena...“ (str. 105.)

7.       Navedi nekoliko dijaloga koji su ti bili zanimljivi i objasni svoj izbor.

„- Ja ne razlikujem boje!- gledam što će sada reći.

  -Ja ne razlikujem crvenu, žutu, zelenu, plavu i sve druge boje. Niti jednu.

                            (...)

-          Kako siva?! Pa ona je crvena?!- čudi se ona.

-          Ja vidim samo sivu boju, i sve druge boje vidim kao da su sive. Razumiješ?- govorim polako.

-          Pa ti onda ne razlikuješ boje?!

-          Pa to ti ja neprestano govorim!- napokon.“ (str. 83-84.)

Zanimljiv mi je ovaj dijalog jer dječak napokon priznaje djevojčici (svojoj princezi) da on ne razlikuje boje.

„- Čekajte... Hoćemo li sutra razgovarati?

On sluša, trese glavom... i reče:- Ne dječače. Proći će dosta vremena do našeg ponovnog susreta... Dosta vremena.

Htio sam plakati, ali bilo bi bolje da kažem nešto pametno, nešto što će ga zadržati:

-          Kad ćemo se ponovno vidjeti?

-          Kad saznaš zašto je pravi klaun tužan klaun. Kad to saznaš, dođi ponovno u šumu.“ (str.97.)

Ovaj dijalog mi je jedan od najtužnijihdijaloga u romanu. Nisam mogla vjerovati da se starac i dječak rastaju.

8.       Navedi primjer i za ostale stvaralačke tehnike.

Pripovijedanje: „ Ali čim je ušao u njegov san, uhvatili su ga dva čovjeka  i taj spavač. Uhvatili su ga i vezali lancima. U grlo mu lijevali vodu  sve dok se njegova vatra nije potpuno ugasila. Tako okovanog odvukli su ga u kamion pa u zoološki vrt. Prodali su da. Kad su odlazili, mahali su mu s mnogo novaca u ruci i vikali da kaže i drugim zmajevima gdje oni spavaju, da ih u ovom gradu jedva čekaju...“ (str. 102.)

Monolog: „ Dobro, spavat ću koliko budem mogao. Vidim da mu nije lako.“ (str. 103.)

Opisivanje: „ Soba u kojoj je spavao taj čovjek izgledala je vrlo lijepo. Namještaj blistavih boja, na podu veliki debeli prostirač... Zastori su bili navučeni preko prozora, a u kutu je rasla velika zelena biljka.“ (str. 103.)

9.       Je li fabula sažeta ili razgranata?

Mislim da je fabula sažeta jer uz jedan događaj nema puno popratnih radnji i nema puno događaja od kojih se može složiti razgranata fabula. Također, sažetu fabulu možemo očitati i u malom broju likova i o svakom liku neznamo puno.

10.   Jeste li ikad prolazeći pored šarenih cirkuskih šatora pomislili kako žive ljudi kojima je cirkus dom? Imaju li djeca cirkusanata svoje sobe? Kako izgleda njihov dnevni boravak? Kuhinja?

Nikada nisam išla u cirkus ili prolazila pokraj nekog, ali sada kada sam čitala ovu knjigu razmišljala sam o tome. Mora da im je teško kada se moraju stalno seliti, nigdje se ne zadržavaju dugo. Mislim da djeca cirkusanata nemaju svoju sobu. Dok sam litala knjigu sam zamišljala dječakovu sobu samo plahtom odvojenu od ostatka šatora. Zamišljala sam njihov dnevni boravak kao jednu skromnu sobu koja nije odvojena od kuhinje. Imala je jedan trosjed i jednu fotelju. Imala je i mali televizor i jedan stolić koji se nalazio u sredini sobe. Kuhinju sam također zamišljala vrlo skromno. Štednjak, ormarići i sve potrebno za jedan ručak. Nasred kuhinje nalazio se kuhinjsku stol na kojemu su jeli.

11.   Kako bi izgledao tvoj svijet da ne vidiš boje?

Mislim da bi bilo vrlo teško. No ipak bih prepoznala neke boje, na primjer- more je plavo, trava zelena. Tada bi mi bila vrlo važna stvar upoznati nekog čovjeka kao što je starac da me može naučiti kako prepoznati boje. Ne bih mogla ni crtati jer ne bih mogla prepoznavati boje.

12.   Najprije svojim riječima, a potom služeći se navodima iz knjige napravi karakterizaciju Bijelog klauna i starca.

Starac je bio vrlo mudar. On je pomogao dječaku naći boje iako ih on ne vidi.Bio je i vrlo prijateljski nastrojen jer je pomogao dječaku iako ga nije znao.

„ Dok sam ležao, razmišljao sam i o starcu. On je mudar, on će se sigurno dosjetiti da sam ja bolestan i da me zbog toga nema u šumi. Ipak sam se malo čudio što mi nije poslao nikakav lijek. On sigurno zna kojim se biljkama najbolje liječi prehlada. Ali, meni je već bilo mnogo boje.“ (str. 88.)

„Starac me pohvalio, a on ne laže.“ (str. 39.)

„-    Ti sigurno ne razlikuješ boje?

-          Da- rekao sam veselo iako je to tužno, ali pomislio sam da će mi on pomoći da ih nađem.

-          Dobro, dobro, dječače. Pođi ti sad svojoj kući pa za dan, ili dva prošetaj ovim putem. Ja ću biti ovdje i možda ću ti objasniti kako se traže boje.“ (str. 12.)

Dječak (Bijeli klaun) se jako brzo vezao za starca. On je također vrlo mudar i pametan. No iako je „klaun“ on ne prepoznaje boje.

 „ Možete li sada zamisliti kolika je moja tuga kad vam kažem da ja ne razlikujem boje?! Da... ja ne vidim boje! (...) Meni je sve sivo... sivo... to su moje boje.“ (str. 7.)

„-Nije dobro kad je čovjek vrlo znatiželjan i uzbuđen.“ ( str. 21.)

„Pred nastup mama me odjenula u bijeli kostim. Rekla je da je to stari običaj, da se klaun na svoj prvi nastup odjene sav u bijelo...“ ( str.. 89.)

„Iz svog malog kovčega izvadio sam ogledalo, plavu boju i na svom obrazu nacrtao duboku plavu suzu. Pogledao sam se. Da, eto to mi je još nedostajalo... Od tog dana hodam svijetom, gledam ljude i čudim se. A priča se da će Bijeli klaun hodati sve dok oko njega ne budu živjeli sretni ljudi.“ ( str. 111.)

13.   Opis djevojčice iz romana:

Ona izgleda kao svaka druga djevojčica, ali je za tog dječaka posebna. Ona je kćer krotitelja tigrova. Kada joj je mama kupila novu haljinu na crvene ruže jedan ju je tigar napao i slomila je ruku. Dječak ju je posjećivao i donosio joj cvijeće. Čak joj je i rekao da je on daltonist. Ona to isprva nije mogla shvatiti, ali bilo joj je svejedno ako je drugačiji.

„Izgleda kao svaka druga djevojčica, samo što je mnogo ljepša. Ima dugu kosu, a ljudi govore da ima bistre oči. To je točno, još nikada nije imala mutne, ili prljave oči. Dok je bila mala, gledala je lijevim okom ulijevo, a desnim udesno.“ (str. 15.)

„- Ti misliš da ja tebe volim?- netko je rekao, ali sigurno onda.

-          Da...- ne znam kako sam imao hrabrosti to reći, ali sigurno jer je istina (...)

-          Da, ja tebe volim...“ ( str. 44.)

14.   Zmaj je nestvaran lik. On komunicira s dječakom u njegovim snovima. On se uvijek želi tući i boriti, i uvijek govori dječaku da mu je ukrao i ozljedio princezu. Zman je kao njegovo „drugo ja“. On mu pomaže riješiti njegove probleme i gdjegod dječak otiđe zmaj će ići s njim.

15.   Mislim da je ideja romana da prihvaćamo ljude koji su drugačiji od nas.

16.   Kritika modernog društva: „Rekao je samo to da ljudi trče na sve strane ne bi li zaradili što više novaca. Kad zarade  mnogo novaca, tada više ne moraju trčate jer kupe automobile. Onda jure automobilom na posao. Automobilom mogu još brže zaraditi novac. Tako to traje sve dok ne ostare, ili dok im se ne dogodi prometna nesreća. Poslije toga leže u bolnici, ili kod kuće, jer su vrlo stari, i misle kako su cijelog svog života nekamo žurili, a nigdje nisu stigli.! (str. 106.)

17.   Sviđa mi se ova knjiga jer opisuje život nekoga tko nije isti kao drugi. Sviđa mi se i kritika modernog društva. Najviše mi se sviđao trenutak kada su si dječak i djevojčica priznali da se vole i  kada si je dječak nacrtao duboku, plavu suzu i postao potpuna osoba.

Maturalac- Branka Primorac

1.       Bilješka o piscu: Branka Primorac rođena je u Zagrebu. Po zanimanju je novinarka i urednica Večernjeg lista i hrvatska spisateljica. Sve škole (od osnovne do Fakulteta političkih znanosti) pohađala je i završila u Zagrebu. Pisanjem se bavi cijeli život, a u književnosti ulazi s dvije knjige u jednoj godini: Maturalcem, koji dobiva nagradu „Mato Lovrak“ za najbolji roman za mladež  objavljen u 1993. godini, i Mama, pazi pas! Slijedi Sve zbog Ane (1996.), svojevrsni nastavak Maturalca pa Ljubavni slučaj mačka Joje (1998.).

Napisala je i biografski roman, knjigu Peršin, život i smrt (2001.) za koju je dobila nagradu „Bili su prvi kad je trebalo“. Posljedna u nizu joj je knjiga Moj djed astronaut (2002.)

2.       Vrsta djela: roman za mlade

3.       Tema: maturalac 8.a razreda iz Zagreba u Dubrovnik

4.       Likovi: Veronika Martić:

„ Profesorica zemljopisa- ni mlada, ali ni stara za naše kriterije- voljela je red i mir, strogost,naglašeno poštovanje svog poziva. Za smijeh nije znala, bar je mi nikad nismo vidjeli nasmijanu. Kako se ponašalam tako se i odijevala, češljala, šminkala. Bila je to stroga elegancija od glave do pete. Nisam je nikada vidio u sportskim ili niskom cipelama, ili neuredne frizure. Kosa joj je uvijek bila brižno skupljena na zatiljku, u neku vrstu punđe. Morao sam napregnuti mozak ne bih li se dosjetio jesam li je ikada vidio u hlačama iako ih je mogla nositi bez opasnosti da se izvrgne. Klasičan stil savršeno joj je odgovarao, kostimi i haljine besprijekorno su priljegali uz njezino tijelo, ali takva uredna, kao izašla iz ženske revije, bila nam je još i dalja nepristupačnija, naprosto nedokučiva- na neki način odbojna.“ (str.10.-11.)

„ Plan je bio jedno, a Martićka- drugo. Kao da nas je pronicala od samog početka. To je zapravo bio glavni kamen spoticanja među nama- nepogrešivo bi poput vračare pronicala u sve naše učinjene i neučinjene gadosti.“ (str. 13.)

„ Martićka se nije mnogo dvoumila. Ona je naše ocjene roditeljima čitala na sav glas. Zašto ne bi obično pismo? Ona je čak i najintimnije obiteljske stvari iznosila na satovima razredne zajednice tražeći raspravu o tome.“ (str. 18.)

Dado:

„ U trenutku kad je s jednog kraja zida prelazio preko vrata, na njima se u bijeloj košulji i leptir kravati pojavio Dado. Stajao je kao ukopan, otvorenih usta iz kojih nije izlazio nikakav glas, s plavim repom preko sredine prsa, a Smukiju poludjelom od stvaranja učini se da to nije bilo dosta. Vratio se rukom, koja je već prošla vrata, ne puštajući Dadinu uštrikanu bijelu košulju.“ (str. 42.)

-snalažljiv: „- Neka netko ode u apoteku. Ja znam kineski recept za liječenje prehlade u udarnim dozama C- vitamina i potrebne su mi velike količine. Do večeras ćemo biti zdravi k'o dren. Ne zaboravite moram ispucati film i zavrpiti snimanje. Mi profesionalci započete zadatke završavamo po cijeni zdravlja.“ (str. 95.)

5.       Fabula:

- pripremanje za maturalac

       - ljubavno pismo za Veroniku Martić

       - nesporazum s recepcionarom

       - odlazak na plažu

       - odlazak na plažu

       - kazna

       - obilazak Dubrovnika

       - potraga za Veronikom Martić i Stativom

       - slikanje kupaonice

       - odlazak u disko

       - borba fića i mercedesa

       - krađa pisma

       - tučnjava u kinu

       - prijeteće pismo sobarice

       - šamponiranje kupaonice

       - povratak u Zagreb

6.       Ideja: Disjetljivošću i zajedništvom se može riješiti svaki problem.

Iz velegradskog podzemlja Vjenceslav Novak

1.       Bilješka o piscu: Vjenceslav Novak rođen je u Senju 1859., gdje je završio osnovnu školu. U Zagrebu je završio učiteljsku školu i jedno vrijeme službovao kao učitelj u rodnom gradu odakle je i otišao studirati glazbu na Muzičku akademiju u Pragu. Po povratku iz Praga zapošljava se kao učitelj glazbe nčiteljskoj školi u Zagrebu. Imao je veliku obitelj koju je teško uzdržavao od slabe učiteljske plaće, a uz to se i razbolio od tuberkuloze, tada neizlječive bolesti- Umro je u Zagrebu 1905. u četrdeset i šestoj godini života.

             Značajnija djela: Podgorske pripovijetke, Nezasitnost i bijeda, Iz velegradskog podzemlja, Dva                                                                                                                                                  svijeta, U glib, Majstor Adam, Tino Dorčić...

2.       Vrsta djela: socijalna pripovijetka

3.       Tema: život radnika Mike i gubitak njegove vljene kćeri, kojeg je on sam izazvao svojim pijanstvom

4.       Likovi: Mika- vanjski izgled(fizička karakterizacija) : „... crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku. Po grubom, na sve strane iskrpanom odijelu vidi se da čovjek pripada radničkom staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odijela naslagao mu se snijeg, ali on ne mari. (str. 56.)

-          Voli Evicu: „- Evice...- rekao je tiho, uzeo joj malo, vruću ručicu ručicu i priljubio je k svojim ustima.  – Tko je tebe, zlato? ...Otac te nije tukao... Ne daj Bog! Tebe otac najvoli, pa kako bi te tukao? Ali onu dvojicu... no čekaj samo, vidjet češ ti kako ću ja njih još danas izmlatiti. A tebe... Kako bih ja kad si ti moja mala, pametna mezimica? Gle, što je tebi otac donio... sve tebi, a onoj dvojici ništa. Za njih batinu. (str 67.)

-          Socijalna karakterizacija Mike: „ Eto, moram za večeru kupiti barem dvije desetice kruha i svakomu barem malu kobasicu po četiri novčića, jer nijesu djeca ni u podne dobila nego komadić kruha, izim Mateka koji sa školskom djecom  dobiva objed (...) Eto tako je nama Mika.“ (str. 58)

Karakterizacija Jankića: „ Nato je Jankić, koji je dosjetljiv čovjek...“ (str. 57.)

-          Jankić uništava Miku: „- Jankić, sad će biti dosta, mogli bismo kući. Jer ja ga već ćutim u glavi. A nato je rekao Jankić: - Znaš li što Mika? Ja ću zvati još po litre pa ćemo je ispiti i zdravlje gospodina kad nas je on uputio kako se štedi...“ (str. 59.)

5.       Dijalog: „ – Razbojnik si... Surov si i prost kao što nijedan od tvojih drugova. Jer i drugi se opiju... Pogriješe, ali se i skruše. A ti... fuj! Sramte bilo!

-          Šuti!“ (str. 63.)

Monolog: „ ...pomislio je Mika: „Neka bude u slavu Božju... i da mati Božja dade zdravlje mojoj Evici...“ (str. 66.)

Opisivanje: „ Neugodna je ulica svojim blatom i svojom reskom vlagom. Sad pravo prija toplo obiteljsko gnijezdo i ugodno društvance uz razgovor kojemu nema kraja. „ (str. 56.)

Pripovijedanje: „ Juče su se on i taj Jankić raspilili i rascijepali nekomu gospodinu hvat drva i dobili za to pet kruna. Kad im je taj gospodin isplatio zaslužbu, stao ih je važno poučavati kako ne bi bilo pametno da sam pođu u gostionicu, nego da kupe za obitelj večeru, a ostatak da spreme kao prištednju.“ (str. 57.)

6.       Usporedba: „ Gdjekada trgu mu se ramena kao od uzdaha koji hoće da provali iz prsiju.“ (str. 57.)

Kontrast: „Neki od prolaznika zanimali se se tim prizorom i smijali se shvaćajući očevidno s komične strane pijanoga čovjeka. A drugi su pomagali Slovaku sabirati rastresenu robu i digli ga nekako na noge.“ (str. 57.)

Epiteti: mali okrugli (šešir), dobra (volja), topla (soba), topli (prostor), pametna (mazimica), krvava (pjena)

7.       Ideja djela: Loše navike mogu nam promjeniti život.

8.       Dojam o djelu: Svidjelo mi se ovo djelo jer je realno. Mika je alkoholičar, a uz to još i otac. On jako voli svoju kćer Evicu i stalno govori da je ona njegova mezimica. Stalno joj kupuje poklone i to mi je jedina stvar koja mi smeta u ovoj knjizi, to što Mika kupuje Evičinu ljubav umjesto da ju zasluži. Posebno mi se sviđa lik Lucije jer je ona rekla doktoru da je Evica pala niz stepenice kada je nosila drva umjesto da mu je rekla istinu da ju je Mika pretukao. Miki je bilo žao što ju je pretuka i nije si to mogao oprotiti i nije mogao vjerovati da je to učinio. Posebno mi se sviđaju stilska izražajna sredstva u knizi jer su vrlo slikovita: „ ... i najednom ugasila se kao svjećica...“ (str. 68.)

Smogovci Hrvoje Hitrec

1       Bilješka o  piscu: Hrvoje Hitrec je rođen u Zagrebu 1943. Piše romane, pripovijetke, drame, filmske i TV-scenarije, bavi se novinarstvom i politikom. Najveću je popularnost stekao kao dječji pisac i TV-scenarist. Po njegovom romanu Smogovci snimljena je i TV serija. Napisao je i četiri knjige o doživljajima Petrice Kerempuha. Veliku je popularnost stekao romanima za djecu i mladež: Ur, Eko Eko, Smogovci, Smogovci i strašni Bingo, Zbogom Smogovci, Smogovci i biće iz svemira, Smogovci u ratu, Kanjon opasnih igara...

2. Tema: život običnih ljudi u zagrebačkom kvartu gledan s humoristične strane

3. Vrsta: humoristični roman za djecu i mladež

4    Vrijeme i mjesto radnje: Naselak, vrijeme izgradnje sljemenskog tornja  (70-ih)

5       Likovi i karakterizacija: Nosonja- „Nije to zapravo bio otac jer, koliko je Dado vidio u svojim školskim knjigama, to što bi trebalo biti izgledalo je starije, ozbiljnije i bilo je- što je najvažnije- kratko podšišano, a ovaj njegov imao je kosu dulju od učiteljice, stalno se bekeljio i lupao takve grozne gluposti da se mama morala derati na njega kao na balavca (...) A osim tog nije se probudio sam  (dakle, tata)  jer mu to ne bi uspjelo barem do podneva, nego ga je zdrmala ona mala nakaza na noćnom ormariću koja se derala kao sirena šerifa u New Yorku-eeeeiiii(...) (str. 5)

-navija za Dinamo- „Kako tata izgleda kada Dinamo gubi? Pas se sklupča pokrije njušku šapama i zacvili.“ (str. 69)

-          Ponaša se prema Dadi kao prema prijatelju- „- Ima ovako: tuberkulozu, plućica na kiselo i potkoljenica s meniskusom. Dado je vrištao od smijeha, što je tati strašno godilo jer je mislio da je strašno duhovit. Onda ovaj stariji reče: „ Standardna klopa. Jogurt  i pašteta. Gledali su žemlje. Dado je imao osjećaj da si je tata izabrao deblju i- dok ovaj je ovaj otvarao konzervu- mali lopov ih zamjeni.“ (str. 6-7 )

              -Dadina mama- izgled: „Ona je sjedila zabacivi glavu. Kosa joj je  doticala jaglace, i nije se znalo                   gdje prestaje kosa, a počinju jaglaci jer bili su iste boje i Dado se još jednom uvjeri da ima                           najljepšu mamu na svijetu,... (str.  71.)

6.  Pripovjetne tehnike- dijalog: „ Moj tata radi crtiće.  – Pa što- reče mala.- Moj tata gleda                   crtiće.“ (str. 79 )

Opisivanje: „A Schonbrunn je doista sirotinjska zgrada u kojoj su životarili carevi i carice, prinčevi i princeze,  doušnici , jezuiti i gričke vještice. Ti jadnici, recimo, uopće nisu imali centralno grijanje, a o engeskim zahodima da i ne govorimo. Doduše, na stropovima su klatarili sjajni lusteri, na podu blještali prekrasni mozaici, a zidove prekrivale zanimljive slike  s puno vojnika, konja, topova, kočija, lijepih dana i hrabrih vitezova, ali sve u svemu, živjelo se vrlo primitivno. „ (str. 64.)

Pripovijedanje: „ Hodala je tako, uspravno, najsmiješeno, kao grčka boginja, kad se najednom u brišućem letu pojavi jedva sasvim slavenska pčela i ubode djevojku u nadlakticu. Manekenka se ukoči, licem poletje stjenka boli i bijesna, no svlada se i nastavi koračati, smješeći se.“ (str. 36- 37.)

Monolog: „ Tiho je šaptao:- Mama, mama, ja sam gladan. Mama... A onda jače i bješnje:- Mama! Kako je bilo lijepo kad je mama bila kod kuće.“ (str. 40.)

7.   Usporedba: „ Dado je najednom iskočio iz čupavca kao buha iz pseće dlake.“ (str. 6)

Metafora: „ Starcu se sledi krv.“ (str. 65.)

Epiteti: mlada (žena), veliki (događaj), polubijela (kava), polubijeli (kruh), crveni (pekez), najviša (pregrada)...

8. Osnovna misao : U životu je najvažnija obitelj i uvijek moraš biti u dobrim odnosima jer će ti onu uvijek pomoći i volejti te bez obzira na sve.

9.  Svidjela mi se ova lektira jer je vrlo smiješna. Najdraži humoristični dio mi je: „Kad bi netko za njega, na primjer: „ Molim vas, gdje je Travica“, njegovi vrlo drugovi u poduzeću odgovarali bi u zboru: “ Pojela ga kravica.“ 

Veli Jože- Vladimir Nazor

Veli Jože
               Vladimir Nazor

1.       Bilješke o piscu: Vladimir Nazor  rođen je 30. Svibnja 1876. u  Postirama na Braču. Gimnaziju je pohađao u Splitu. Bio je upravitelj đačkih domova u Crikvenici i Zadru te upravitelj ženske gimnazije na Sušaku.  Pisao je pjesme, pripvijetke, romane, epove, putopise, dnevnike, dječje igrokaze, a prevodio je i sa stranih jezika, naročito s talijenskog i njemačkog.

Značajnija djela su mu: Niza od koralja, Nove pjesme, Medvjed Brundo, Pastir Loda, Krvava košulja,  Na vrhu jezika i pera, Crvenkapica, Arkun...

2.       Tko je Veli Jože?  Veli Jože je kmet iz sela Brenenci blizu Motovuna. Star je preko tristo godina. Sjeća se da je kao dječak došao u Istru, da je njegov otac zidao grad, i da su uklonili krš i očistili zemlju, zatim su došli patuljci s otrovnim strjelicama i preplavili njihovu zemlju i tako je Jože  sada rob. On nije svjestan svoje snage i zato ništa ne traži od plemića sok ne sretne Iliju.

3.       Veli Jože- vanjski opis-„ ...čvrst mu vrat, obao kao deblo mladoga hrasta, i razgaljena, runjava prsa, nalik na pećinu na koju se uhvatila mahovina.“ (citat sa strane 17)

-poštuje obećanje Iliji-„ A, tako! Ali je goljot Ilija drugačije predikal, neka nam oni daju nazad ča je naše!“ (citat sa strane 57)

-sloboda mu je „udarila u gavu“-„ Jože se prvi pomami tvrdeći da njega ide mnogo više. –Ja sam skopal i izoral dolac ispod Štriginega brda, a dolac je napunila žitnice. To je sve moja muka.“ (citat sa strane 81)

4.       Opis morske oluje: „ Ali upravo u taj tren kao da je orijaška pesnica udarila o bok lađe; utroba joj zaječi, drijevo  skoči pa se svigne. Izdajnički, iz zasjede, udari vjetar na lađu; razljutio se što mu ne pođe za rukom utući je prvim udarcem, pa je sada tjera po pučini, drma je i goni kao ranjenu zvijer. Misli Jože da je to sve, pa mirno gleda kako će svršiti ta hajka. More se zatalasalo; propinje se, udari drijevom i da ga smrvi. Lađa se uspravila i ponijela; penje se uz talas, lebdi na vrhu talasa, baca se u one ponore, da sklizne niza strminu, strugne po dnu i jurne uz nov val.(...) Ali se nebo urotilo protiv lađe. Grmi i sijeva. Vjetar udara sve jače, a talasi su kao planine. Zaškripali su jarboli i križevi i kao da ih gvozdena ruka kriši i lomi. Valovi su izmahali; jurišaju na krmu, penju se  uz bokove pa se bacaju na palubu.“ (citat sa strane 45)

5.       Opis mjesečine: „ Mjesec istječe, i rijeka svjetlosti struji s vrhunca niz proplanke i doline oko Psoglavčeva brda. Srebrna pređa uhvatila se za vrhove stabala; rekao bih nevidljive ruke suču iz svjetlucava povjesna na granama svijetle žice na grmove i stijene, pa steru zemljom sagove po kojima srebro teče.“ (citat sa strane 69)

6.       Epiteti: zlatna (jama), skupo (vino), uski (provor), topli (zvukovi), pobjednička (himna)...

7.       Usporedbe: „Čuvaj ga kao oko u glavi.“ (citat sa strane 17)

„Barbianka se tresao kao šiba...“ (citat sa strane 15)

8.       Vrsta: alegorijska pripovijestka

9.       Tema: sloboda i očuvanje slobode

10.   Vrijeme radnje: doba mletačke vladavine (13.-18. st.)

Mjesto radnje: Motovun i okolica

11.   Fabula: uvod- upoznavanje Velog Jože

              zaplet-sukob Jože i Motovunjana

              vrhunac zapleta- svađe između divova

              rasplet- povratak divova u ropstvo

12.   Osnovna misao: Posvađani i razdjeljeni narod lako izgubi slobodu i proći će stoljeća dok se ponovno stekne.

13.   Moj dojam: Sviđa mi se ova knjiga i mislim da čakavština upotpunjuje radnju i karakter likova.



Molim vas komentirajte. Bilo kakav komentar (kritika) dobro dođe. Slobodno pitajte što god i ja ću vam pokušati što prije odgovoriti :)

                                  

                        

Povjestice- August Šenoa

        Povjestice
                          August Šenoa

1.       Bilješka o piscu(najvažnije): August Šenoa rođen je u Zagrebu 1838. godine. Potječe iz obitelji češkoga podrijetla, a sav je svoj rad posvetio hrvatskoj književnosti, hrvatsom jeziku i boljitku hrvatskog naroda. Radio je kao kazališni kritičar,potom kao umjetnički ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta, a nakon toga kao njegov dramaturg. Istodobno je bio i gradski bilježnik, a godine 1873. postao je gradskim senatorom. Urednik je časopisa Vienac od 1874. Pa do svoje smrti, potpredsjednikom Matice hrvatske postaje 1877. Šenoa se okušao u gotovo svim književnim vrstama-pisao je pjesme, od kojih su mu neke uglazbljene( Ribareva Jana, Zagrebu, Oj ti dušo moje duše...), novele, drame, romane... Najznačajni Šenoin prinos razvoji hrvatske proze su njegovi romani-Zlatarovo zlato, a slijede ga još četiri povijesna romana- Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Dioegenes i nedovršena Kletva.August Šenoa umro je 1881. godine u rodnom gradu, gdje je i pokopan.

 

                                          Kameni svatovi

2.       Epiteti: bijeli (dinar), dragi (sin), vrijedna (gazdarica)- (citati sa strane 45)  

3.       Usporedbe: „Kao zmija kroz grm zurim.“ (citat sa strane 48)

„Nijem ko kamen tada stajah,

Ko da vidim kako s raja...“ (citat sa strane 48)

4.       Kontrast: „Pa se muči dan i noć.“ (citat sa strane 46)

5.       Metafora: „Zdvojno drvo

                    Spasa grli...“ (citat sa strane 48)

6.       Personifikacija: „Tu s oblaka mjesec skoči...“ (citat sa strane 47)

7.       Vrsta:Povjestica (Povjestica je epska pjesma koja građu crpi iz nacionalne povijesti ili narodne predaje.)

8.       Tema: ljubav između dvoje mladih ljudi različitog klasnog statusa

9.       Mjesto radnje: Susjedgrad

10.   Karakterizacija likova: Mlinar-marljiv: „Živio vam starac mlinar,broji vreće pšeničnice,broji, broji mlinar bijeli dinar;...“ (citat sa strane 45)

-teškim radom došao do bogatstva: „Veži jezik!Ni da pisneš! Gledaj ženo, da otisneš! Vidiš! Kakva oholija! Siromah sam bio i ja: stanovasmo pod koljebom; hranismo se crnim hljebom: dobri Bog je dao svašta, uz bogatstvo siromaštva; časno radi, skromno jedi, da ti poso zlata vrijedi...“ (citat sa strane 49)

Mlinarica: -umorna od rada: „Perje čiha, kuću sprema,majka čeka, snage nema.“ (citat sa strane 45)

-ne voli Janju. „ Ubila me strijela mahom, ak  mi Janja bude snahom.“ (citat sa strane 49)

Sin: -voli Janju: „Da su tebi moje oči,da ti srce tako skoči, da ti uho glas joj sluša,ne bude ti tvrda duša!Zaklinjem se, majko, Bogu, pustit Janje ja ne mogu!“ (citat sa strane 50)

11.   Fabula: uvod:Mlinarica priželjkuje da se sin oženi

              zaplet: Razgovor sina i mlinarice

              vrhunac zapleta:Mlinarica okameni svatove

              završetak:Mlinarici je žao zbog kletve

12.   Moj dojam: Ova mi je spovjestica svidjela jer ima zanimljivu pouku i puno rime . Ova mi je povjestica draža od druge dvije.

                                          Kugina kuća

1.       Personifikacija: kuga je presonifizirana u  liku žene.

2.       Epiteti: sjetno (čelo), malo (selo), mirna (krajina), mali (Rade), (Jele) mlade, (kuća) pusta... (citati sa strane 53)

3.       Metafora: Kuga je bolest

4.       Usporedba: „Drijema selo kao galeb bijeli.“ (citat sa strane 53)

5.       Kontrast: Kuga-zla/ Jela-puna ljubavi

6.       Karakterizacija: Kuga- uporna: „Zrakom letim-zemljom prnem; usporedo sred postelje morim čedo, roditelje;...“ (c itat sa stran 56)                                                                                                                                                                                  

-varalica: „Šta me kuneš, ženo luda? Kuću sam ti poštedila zer je kuga kriva bila,da van kuće sin vrluda?“ (citat sa stran 59)

Jela- voli sina: „Kleta kugo,kukavice! Uzmi mene varalice! Sve ću, slatka kugo,dati, al mi dijete- dijete vrati!“ (citat sa strane 59)

7.       Vrsta: povjestica

8.       Tema: Dvojba između pojedinačnog i kolektivnog dobra gdje konačnu pobjedu odnosi sebičnost i vlastita korist.

9.       Mjesto radnje: neko selo na brd

Vrijeme radnje:noć

10.   Fabula: uvod- Majka (Jela) je otišla u selo,a njezin sin Rade ostaje sam kući

              zaplet-Jela upoznaje zlu Kugu

              vrhunac zapleta-Jela se vraća kući, a ne vidi Radu

              rasplet-Jela čuči kraj prazne postelje

11.   Moj dojam: Ova mi se priča svidjela manje od „ Kamenih svatova“, ali mi se ipak sviđa zbog dobro smišljenih rima.

 

                                          Postolar i vrag

1.       Epiteti: pošten (čovjek), zle (muke), slab (užitak), slabo (šilo), loše (stvari)- citati sa strane 15

2.       Usporedba: „ Ko prikovan da je cjeo.“(citat sa strane 17)

                      „Ko tamjanom da ga kladiš:...“ (citat sa strane 17)

                      „A sve više kao šipka...“ (citat sa strane 21)

3.       Kontrast: „Bile malje ili velje!“ (citat sa strane 16)

4.       Personifikacija: Vrag predstavlja loše,a Sin Božji dobro.

5.       Preneseno značenje: „Otkud kruha? Nužda 'e gluha.“ (citat sa strane 15)

6.       Karakterizacija likova: Postolar- siromašan: „Bio jednom postolar, Pošten čovjek,al već star: Mnogo djece mnogo treba. A u kući nema hljeba; A djeca sve viče „hljeba“!Otkud kruha? Nužda 'e gluha.“ (citat sa strane 15)

-snalažljiv: „Na tronošku tko mi pane, Bez mene nek ne ustane; U prozor mi tko zaluča, Bez men' glavu ne izvuče; Tko u vrtu krušku takne,Bez mene se ne odmakne.“ (citat sa strane 16)

Vrag-naivan: „“Čekaj dokle večeramo; Tko će gladan sad u pako?Na tronošku sjedi amo!“ Na tronošku vraže sjeo, Ma prikovan je cjeo.“ (citat sa strane 17)

-lihvar: „Vrag će na to:“Pomoć laka; Svega blaga preko mjere, Al to znaš da ruka svaka Drugu ruku opet pere: Zato poslije sedam ljeta Sa mnom ćeš pit moga svijeta.““

7.       Vrsta: povjestica

8.       Tema: Snaga Boga i čovjeka nad snagama zla.

9.       Vrijeme radnje:neodređeno

Mjesto radnje:neodređeno

10.   Fabula: uvod- Upoznajemo postolara i njegove muke, i vraga koji mu prodaje bogatstvo uz                                     dogovoreni pakt.

zaplet-  Dolazi Sinak Božji k postolaru, i on mu pruža utočište, a za uzvrat mu Sinak  Božji ispuni 3 želje.

vrhunac zapleta: Postolar prevari vraga tri puta.

rasplet: Vrag odustaje od postolarate odlazi.

11.   Moj dojam: Svidjela mi se ova priča. Ima istaknutu pouku (Dobro se dobrim vraća.) i zanimljivu radnju i likove.