Waitapu-Joža Horvat

Joža Horvat
                      Waitapu

Bilješka o piscu( najvažnije ): Romanopisac,autor drama, publicist i svjetski moreplovas Joža Horvat rođen je 10. ožujka  1915. godine u Kotoribi u Međimurju.Školovao se u Kotoribi u Zagrebu, studirao je na zagrebaškom Filozovskom fakultetu. Godine 1941. otišao je u partizane. Nakon Drugog svj.  rata, zajedno s Miroslavom Krležom i Vjekoslavom Kalebom uređivao je književni časopis „Republika“. Suvremeni klasik Joža Horvat kao profesionalni književnik živi u Zagrebu i Gorskom kotaru. Knjige su mu prevedene na ruski, poljski, češki, slovenski, svlovački, mađarski i esperanto. Umro je 26. listopada 2012. godine u Zagrebu.

1.       Opisivanje: „ Modrina vode, talasanje boja. Tamne doline valova i kreste u vječitoj ljupkoj igri. Vunasti oblaci  u visinama. Ponad valova let morskih lastavica, a na nebu kruže dugorepi faetoni. Rumenilo obzorja, raskoš jutra!“

Pripovijedanje:  „ Nekoć u davna ,davna vremena, bilo je to prije tisuću i sedam godina,kada još nije postojala crta na moru, nije postojala Waitapu.“ (citat sa strane 22)

Dijalog:  „ -Boloto...?Što je bilo s njim?                                                                                                                                                                                  -Boloto...? Ti još pitaš što je bilo s njim? Tbe ne zanimaju ni bogovi, ni čudovišne nemani, već Boloto? Dobio je Boloto što je zaslužio! Nestao je zauvijek u ognju i dimu, spržen gromovima, uništen mržnjom i kletvom bogova.“ (citat sa strane 25)

Monolog: „ Da li se iza one crte nalazi beskrajno talasasto more ili postoje neki otoci, neki ljudi, neka naselja? Je li s onu steanu Waitapu uistinu neprikosnoveno obivialište podvodnih bića, morskih duhova, vila, nemani i bogova, kao što tvrdi vrač? Ili...? (citat sa strane 19)

2.       Gl. Lik: Iteo-poštuje vrača, vjeruje mu: „Mora li se njemu baš sve vjerovati? Mora! Tefoto je vrač, on zna sve, sve može, njemu se mora vjerovati.“ (citat sa strane 13)

-nije ga briga za tuđe mišljenje o Parani: „ Baš Itea briga za brbljarije. On će i danas odnijeti starcu ribu i ne samo ribu. Veoma često odnese mu i dio svog utrška, ponešto mesa, poneko voće i tada blaguju zajedno.“ (citat sa strane 15)

-voli Orohivu: „ To što je sada doznao da mu je baka bolesna, još većma uznemiri Itea. Od svog roda samo je nu imao. Orohiva je vodila brigu o njemu, prala mu rublje, krpala jedra i djeću. Koliko se puta Iteo nahranio kod nje, prenoćio, odmorio, a sad...?“ (citat sa strane 64)

-sve što zna naučio ga je otac: „ Otac...! Sve što Iteo umije, naučio ga je Ruru. Onog jutra kad je posljednji put isplovio, baš na ovu istu Rotonjgu, zabranio je Iteu da ga prati.“

-izgled: „ Oči su ti sjajne kao buseri u crnim školjkama na dnu mora. Usne su ti rumene kao cjetovi na koraljnom sprudu!“ (citat sa strane 149)

-poznavao je Paranovu kuću i put: „ Iteo je poznavao svaki kamen, svaki cvijet na ovoj stazi. Znao je da će se uskoro s lijeve strane naići tri krupna stabla krušnog drva i odmah zatim pojavit će se koliba, piroga, Parana...! (citata sa strane 114)

-radoznao: „ Ide tek toliko da baci pogled, da baci samo jedan pogled, jedan jedini pogled s onu stranu...da zadovolji radoznalost, da smiri srce. ( citat sa strana 118-119)

3.       Vrsta: mit/bajka/roman

4.       Tema:Dječakova želja/san za odlaskom/prelaskom Waitapu-a(planinskog lanca koji se smatra granicom). Smije li se granica prijeći?

5.       Vrijeme radnje:neodređeno                                                                                                                                                                                                                                                                      Mjesto radnje:ocean,pristanište, Paranina kuća...

6.       Parana-mudar,pazi na Itea: „ Dovezao sam te ovamo i čekao da dođeš k sebi. Naloćio sam vatru, ispekao ribu , kad ogladniš, bit će...Lijepo što si oživio!“ (citat sa strane 43)

-izgled: „ Kao i uvijek, glava mu je pokrivena šeširom ispletenim iz pandovih niti. Šešir ukrašen vijencem od raznobojnih školjaka koje su prijačile vjetru da ga odnese. Ispod oboda žmirkala su dva siva zamagljena oka. Oko tamnih, blijedih usnica, ugnijezdio se smiješak koji se nikad nije gubio. Tijelo mršava. Košćato.

Ne sjeća se da na njemu ikad vidio košulju. Vječito bos. Nosio je samo hlače čije bi nogavice zasukao do koljena“ (citat sa strane 43)

-brižan: „Iteo je zagrnut tapom,plaštem satkanim ok beskrajnih biljnih vlakana, kou mi je donio Parana da ga zaštiti od noćnih kukaca.“ (citat sa strane 44)

Tefoto(vrač):- ulijeva strah u kosti: „Pomisao na Tefota izobliči mu lice.“ (citat sa strane 62)

-ljudi ga se boje: „ Dječak je znao što slijedi. Slijedi stravičan, nepodnošljiv Tefotov ples. Ne, to Iteo neće preživjeti.“ (citat sa strane 112)

7.       Fabula: Uvod:  Iteov san za odlaskom na Waitapu.

Zaplet:Parana Itea priprema za put.

Vrhunac zapleta: Iteo odlazi na Waitapu

Završetak: Iteo upoznaje Hinu- Paraninu kćer

8.       Osnovna misao: Svaki čovjek koji ima svojih životnih želja i snovami uspije ih ostvariti postaje potpuno zadovoljan svojim životom.

9.       Moj dojam: Najviše su mi se u ovoj knjizi svidjele Paranine priče Iteu, o Hini, o Wa i Tapu...